Film

Neki od najluđih zahteva glumaca koje su reditelji ispunili

Glumci su ponekada povlašćena vrsta. U skladu sa njihovim umetničkim i slobodnim duhom, ponekad imaju sulude, neretko i bizarne prohteve, u čiju realizaciju nekada mora da se uključi čitava filska ekipa.

Da li preteruju, ili je neophodno da se glumac oseća ptopuno slobodno da bi na najbolji način izneo ulogu?

Kad su Majku Majersu pokazali radnu verziju Šreka, glumac je zaključio da bi trebalo da promeni naglasak glavnog lika.

Moderni animirani filmovi snimaju se veoma dugo, a scene se često rade tek nakon što glumac snimi tonove kako bi se sve savršeno poklapalo. Pa, iako je Majers već snimio sve svoje dijaloge, uspeo je da uveri reditelje i celu produkcijsku ekipu da bi Šrek mnogo bolje zvučao sa škotskim naglaskom.

Odobrili su mu ponavljanje snimanja, što je kompaniju Drimvorks na kraju koštalo dodatnih pet miliona dolara.

Oduvek se zna da je Džoni Dep čudak, ali je jednom prilikom baš preterao. Kao velika zvezda, Džoni je odlučio da neće da uči svoj tekst jer mu je to suviše naporno.

Umesto toga je uspeo da isposluje da ima “bubicu” u uvu i da mu sve njegove delove čitaju dok se snimaju scene.

Studio je tako morao da zaposli dodatnu osobu koja će se baviti samo time, kako se Dep ne bi “mučio” da zapamti tekst.

Fanovima je jasno da negativci imaju crvene svetlosne mačeve, a dobri junaci zelene ili plave.

Tako je i bilo sve do filma “Napad klonova”, kad je Semjuel L. Džekson mirno ušetao sa svojim ljubičastim mačem.

Razlog? Pa Džekson je samo hteo da se istakne u scenama borbe i uspeo je da uveri Džordža Lukasa da mu napravi jedinstveni svetlosni mač. Svaka čast.

Legendarni glumac je baš želeo da radi sa Martinom Skorsezeom, ali mu se uloga u filmu “Dvostruka igra” činila malo dosadnom. Scorseze je takođe baš hteo Nikolsona, te je popustio pred svim njegovim zahtevima.

Među njima je bila izmena scenarija kako bi njegov lik bio negativniji, te su ubacili scenu u kojoj šmrče kokain sa zadnjice prostitutke, ali i jednu veoma bizarnu.

Kao veliki fan košarkaškog kluba LA Lejkers, Nikolson je na setu zabranio da bilo ko okolo šeta sa obeležjima i navijačkim rekvizitima kluba Boston Seltiks. To možda i ne bi bilo tako čudno da se radnja filma i snimanje nisu odvijali upravo u Bostonu.

Poznat po specifičnim metodama uživljavanja u lik i generalno teškom karakteru, Denijel Dej Luis na snimanjima je uvek najveći čudak.

Tako je bilo i kad je glumio muškarca koji je praktično nepokretan jer boluje od cerebralne paralize u filmu “Moje levo stopalo”.

Luis je po ceo dan bio “u liku” i nije izlazio iz invalidskih kolica, pa su članovi ekipe morali da ga guraju svuda po setu. Takođe su morali da ga hrane jer njegov lik to nije mogao da radi sam.

Hranili su ga u pauzama, jer za glumca pauze u uživljavanju u lik očigledno nije bilo. Svi su to trpeli jer nisu hteli da unište njegovu genijalnu predstavu za koju je kasnije dobio i Oskara.

S obzirom na to da bez njega nisu mogli da naprave film, Vesli Snajps odlučio je da iskoristi situaciju u filmu Blejd.

Navodno je po ceo dan bio u svojoj prikolici na setu i pušio travu, a izlazio bi samo kad bi trebalo da snimi kadrove izbliza.

U jednom trenutku se posvađao s rediteljem, pa je do kraja snimanja s njim komunicirao samo preko pisanih poruka.

Tarantino je okupio ekipu od koje će vam se zavrteti u glavi

Čitajte Luftiku na Google vestima

Tamara Obradović

Običan konzument društvenih mreža, američke literature i pomfrita.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

16 Shares
Share via
Copy link