Film Magazin

TOP 5 filmova zbog kojih smo obožavali “genija i gada” – Žan Lika Godara

godar
Foto: Printscreen

Govorio je da je bioskop naljepša vrsta prevare na svetu, a mi smo se nadali da je prevara bila vest o njegovoj smrti.

Pamtićemo ga i po rečenici “Sve što ti treba za film je pištolj i devojka” i kako smo bez daha gledali ljupku Sibergovu i markantnog Belmonda u njegovom “Do poslednjeg daha”, jednom od najuticajnijih filmova francuskog Novog talasa.

Poluimprovizovani scenario, brzo pomeranje kamere i smela montaža, kao i beskompromisno otvaranje tabu tema u svojim ostvarenjima, naveli su svet da Žan-Lika Godara posmatra kao buntovnika i revolucionara i autora koji se bori za ono što se poimalo pod umetničkom slobodom.

Njegovi filmovi neretko su osporavali tradicionalni Holivud, a povodom smrti režisera Hollywood reporter izdvojio je Top 5 njegovih najboljih.

Vivre sa vie (1962)

“Živeti život” oštra je crno-bela priča o postepenom padu oslobođene mlade žene. To delo inspirisano je i “Stradanjem Jovanke Orleanke” Karla Drajera, i adaptacijom Zoline “Nane” Žana Renoara.

Jedna od najsnažnijih saradnji sa tadašnjom suprugom i muzom, Anom Karinom.

Film je gotovo dokumentarni prikaz devojke koja zapada u siromaštvo i prostituciju nakon što je napustila porodični život, i tragična priča koja je ipak ponudila tračak nade i onog nečeg uzvišenog.

Foto: Printscreen

Prezir (1963)

Adaptacija čuvenog romana Alberta Moravije, Prezir je možda najbliži epskom holivudskom filmu, koji ga u isti mah i kritikuje, pokazujući kako šef studija (Džek Palans) eksploatiše ne samo reditelja koji radi za njega (legendarni Fric Lang) već i ženu scenariste, koju igra Bridžit Bardo.

Na kraju, Odiseja koju Lang prilagođava ekranu služi samo kao pozadina za lične i profesionalne bitke, one koje se dešavaju iza kamere.

Foto: Printscreen

2 ili 3 stvari koje znam o njoj (1967)

Ova fikcija nalik na kolaž snimljena je sa još dva filma, Kineskinja i Vikend, u godini u kojoj se Godar transformisao iz reditelja Novog talasa koji eksperimentiše sa žanrom i formom u otvoreno političkog reditelja koji će učestvovati u pobunama u maju 1968.

Sa Marinom Vladi u glavnoj ulozi, koja kao prostitutka i samohrana majka živi izvan Pariza, ta fragmentirana igra ispunjena je zapanjujućim kinematografskim kompozicijama snimatelja Raula Kutara.

Njegovo oko vodilo je neke od Godarovih najboljih radova – koji govore o potrošačkoj kulturi, Vijetnamskom ratu i banalnoj lepoti savremenog života.

Foto: Printscreen

ŽLG/ŽLG Autoportret u decembru (1994)

Dokumentarac koji je verovatno Godarov najličniji rad, u kome je režiser u glavnoj ulozi, u svojoj kući u švajcarskom mestu Role.

Uz melanholični humor i dijalektičku genijalnost, Godar u tom ostvarenju razmišlja o svojoj karijeri i bioskopu, pronalazeći poeziju u jednostavnim stvarima koje ga okružuju: omiljenom filmu koji se prikazuje na televiziji, slici na zidu ili brzoj šetnji oko Ženevskog jezera.

Završava tu kratku i moćnu raspravu citatom koji parafrazira autobiografiju Žan-Pola Sartra: “Čovek, ništa osim čoveka, koji ništa ne vredi i kome ništa nije vredno.”

Foto: Printscreen

Le petit soldat (1963)

Snimljen godinu dana nakon revolucionarnog debija “Do poslednjeg daha”, a premijerno emitovan tek 1963, nakon što ga je francuska vlada cenzurisala.

Ne samo da je to prvi put da je sarađivao sa Anom Karinom, koja je snimljena sa jednakim zanosom kao Džin Siberg u “Do poslednjeg daha”, već je reč o filmu koji je nagovestio kontroverzne političke bitke (uključujući Alžirski rat za nezavisnost) koje će reditelj voditi tokom većeg dela svoje karijere.

To je takođe sjajan špijunski film koji sa malo reči mnogo kaže – uključujući i scenu mučenja koja je bila glavni razlog cenzurisanja.

Film se takođe bavi jednom od Godardovih omiljenih tema: nemogućnošću opstanka ljubavi u okrutnom svetu.

Foto: Printscreen

Mali vojnik poslednji je na listi, prema pisanju tog portala, sjajnih ostvarenja kojim se veliki Žan-Lik popeo na vrh francuske kinematografije i tamo nepokolebljivo, kao uzor mnogim potonjim režiserima poput Skorsezea i Tarantina, stajao sve do 13. septembra 2022, kada je, u onom švajcarskom gradiću iz njegove filmske autobiografije, pala njegova poslednja, životna, klapa.

A mi smo se za kraj zapitali, šta je sa ostvarenjima Muški rod, ženski rod, Ludi Pjero, Žena je žena i drugim, Holivude…?

Proglašen zvanično najbolji film svih vremena

Izvor: Hollywood reporter

Čitajte Luftiku na Google vestima

Sandra Žigić

Lingvistkinja bačena u novinarsku vatru. Zaljubljenica u umetnost, mediteranske gradiće i kulinarstvo. Reči i začine biram pažljivo

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

15 Shares
Share via
Copy link