Koronavirus Novi Sad

Novosađanin koji je uhapšen jer nije čuo “apel predsednika”: Pakuj porodicu i beži iz Srbije

Milan Njegovan, 42-ogodišnji Novosađanin, pušten je juče iz pritvora u Vršcu da se brani sa slobode. Protiv njega se vodi krivični postupak zbog kršenja mera izolacije, za koje je zaprećena zatvorska kazna do 3 godine zatvora.

Po povratku iz Nemačke, nakon što je sa porodicom izašao da prošeta, određen mu je pritvor od 30 dana. Kako tvrdi, nije dobio nikakvo, ni usmeno ni pismeno, obaveštenje o obaveznoj samoizolaciji.

Ipak, Milan se tereti da nije poštovao samoizolaciju po povratku iz inostranstva “uprkos apelima predsednika Vučića” emitovanim na televiziji.

Ekipa Luftike razgovarala je sa Milanom o celoj situaciji.

Juče ste stigli kući. Kako se osećate?

Sada, kada sam sa porodicom – odlično.

Kako ocenjujete odnos države prema vama?

Mi smo poslužili da se zaplaši narod i ispali smo kolateralna šteta.

Kakvi su bili uslovi u pritvoru u Vršcu? Bili ste tamo nepunih 30 dana.

Hrana je bila solidna, čuvari su bili korektni. Bio je jedan problematičan, ali preživeli smo. Kada sam došao, odnos čuvara je bio strogo čuvar – zatvorenik, ali valjda su posle shvatili da smo normalni ljudi, a ne silovatelji i ubice pa su spustili loptu.

Psihički su nas bodrili, jer je TV  bio jedina veza sa spoljnim svetom i mnogi ljudi su teško podnosili situaciju. Bilo je informacija na televiziji da će kazna biti produžena na 12 godina zatvora. Ljudi su pucali, ali čuvari su nas bodrili, govoreći da nije sve tako i da se smirimo i sačekamo suđenje.

Koliko je bilo pritvorenika u Vršcu? Jesu li se poštovale preventivne mere zaštite od zaraze koronavirusom?

Bilo nas je 37 do 40 u tri spavaone. Nije bilo nikakvih mera. Zajedno smo šetali, zajedno išli na obroke, zajedno koristili spavaone. Koristili smo jedan wc i jedan tuš. Na svu sreću, niko nije imao simptome zaraze.

Upoznao sam čoveka koji je priveden zajedno sa suprugom. U donjem delu su bile zatvorene četiri žene i one su bile u dosta nepovoljnijem položaju. Njima je bilo teško. Retko su napuštale ćeliju, osim kad ih izvode u šetnju, dok smo mi, muškarci, mogli da šetamo po spavaoni, da gledamo TV u trpezariji…

Šta ste saznali od drugih pritvorenika? Da li je njihova situacija slična vašoj?

Velika većina je tu zbog kršenja samoizolacije. Ali oko 90 posto njih, kao i ja, nisu dobili nikakvo zvanično obaveštenje o obaveznom karantinu. Bilo je i onih koji su dobili rešenje, potpisali ga i prekršili.

Jeste li mogli komunicirati sa porodicom?

Ne, iako mi je rečeno da sam od sudije dobio dozvolu za telefonski razgovor sa porodicom. To pravo mi nije omogućeno.

A sa advokatom?

Na njegovo insistiranje smo uspeli da kontaktiramo, pred sam kraj izlaska iz pritvora. Većina zatvorenika je u nepovoljnom položaju, jer su im dodeljeni advokati po službenoj dužnosti. Niti znaju ko ih brani, niti su u kontaktu sa tim ljudima.

Bilo je i situacija kada je nekim zatvorenicima dozvoljeno da pozovu advokata, ali im nisu dozvolili da pogledaju u telefon da nađu broj telefona advokata. “Ako znaš broj, znaš, ako ne znaš, to je tvoj problem”.

Jeste li čuli “apel predsednika”? Zašto ste izašli u šetnju drugog dana po povratku iz Nemačke?

Nemam pet godina, niti nameru da nekom prkosim i sebi pravim problem bez ikakvog razloga. Da mi je rečeno da moram da budem u izolaciji, naravno da bih poštovao.

Koji je bio vaš razlog povratka u Srbiju u jeku pandemije?

Moram da kažem da nisam došao “da bih se besplatno lečio”. Ja imam stalan posao u Nemačkoj, tamo plaćam socijalno i zdravstveno osiguranje. Vratio sam se u Srbiju da bih proveo Uskrs sa svojom porodicom. Uzeo sam mesec dana odmora. Nisam znao da će granice biti zatvorene i da ću dospeti u ozbiljan problem.

Posle ovog iskustva, planirate li da zauvek napustite Srbiju?

Ako ovako ostane, da. Država te ne poštuje, nemaš nikakva prava. Ne vidim budućnost ovde za svoju porodicu i sebe, ako se nešto ne promeni.

Veliki broj zatovrenika je rekao da će, čim prođe ovo, spakovati porodicu i otići zauvek.

U slučaju da vas osude na zatvorsku kaznu, šta biste poručili javnosti?

Znate, uvek postoji viši sud i ja ću ići do kraja. Ne osećam se krivim. Nisam uradio ništa što nisam smeo da uradim. Drugo su ljudi koji su dobili rešenje, pa ga prekršili. Ja, kao ni većina ljdi tamo, nisam dobio nikakvo rešenje i nisam ništa prekršio. Nisam čuo “apel predsednika”? Koji to zakon kaže da ja moram da gledam televiziju i pratim apele?

Kako je vaša porodica podnela to što ste u zatvoru?

Stavite se u moju poziciju, kako da podnesu? Nije bilo lako, ali prošlo je.

Milanov advokat je uspeo da ospori suđenje putem Skajpa, tako da ih očekuje glavni pretres zakazan 30. aprila u Novom Sadu.

AP o merama u Srbiji: Parlament zaobiđen, granice zatvorene, predsednik preuzeo potpunu vlast

Čitajte Luftiku na Google vestima

Ana Marković

Štreber i boem. Bosanka i Banaćanka. Novinar. Hodajući detektor laži i emiter istine. Omiljenost - miris uštipaka u 9 ujutru, selo, leto i grlati petao, crk'o dabogda.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

1.5K Share
1.5K Share
Share via
Copy link