Magazin

Dobrodošli u 21. vek, u kom sve kasnije dobijamo decu, a sve ranije umiremo

Kaže mi devojka “Ej, al 21. je vek”.

I onda se okrenem. Ne mnogo. Sve je tu oko zenica.

Starlete se valjaju u bazenu s čokoladom javno, za nagradu. Ponosne ko da brane diplomski. Voditelj sav srećan što ima gledanost, ulovio i mene pička mi materina.

Ispadaju guzice i silikoni. Dele se nagrade. Patike. Rakija. Grčka. Haljine. Afrička šljiva.

Da se digne kome nije.

Neki siroma tinejdžer šeta u raspalim patikama već mesec dana, vrh im pričvrstio gumicom za tegle. O čokoladi samo sanjati može, ili je gledati na Pinku. Ako ima struju.

Devojčice u busu poludele, zajebavaju ga, fotkaju mobilnim telefonima njegova stopala, udaraju po ekranu nadograđenim noktima, prenašminkane, pudera procurelog od vrućina.

Jedna izlazi na cestu da pravi selfi, kamiondžija joj trubi, ostao čovek u čudu, samo mu treba da robija zbog njene gluposti, iovako ga porodica viđa tri dana mesečno. On se fotkao tri puta u životu, svadba, ispraćaj i s magarcem u Drveniku, otišlo sve u pizdu materinu.

Klinci u pozadini mu dobacuju “Aj, pali!”

Iz autobusa izlazi razvedena žena, jedna u busu posle priča “Našla se razvoditi pod stare dane”.

Kakvi bre “stari dani”?

Stari dani počinju kad ti odlučiš.

Svi tipkaju. Tipkajući vek.

… u kom još uvek debatujemo zašto nema dovoljno kanti za smeće, zašto Komunalno ne kosi travnjak u parku redovno, zašto alkoholičari bacaju flaše po dečijem parkiću i pišaju po amforima, zašto se ona razvela, zašto mali stavlja glumicu na patike, zašto mu tata ne zaradi za nove kod Kineza, valjda može toliko – 1000 dinara, zašto komšija hoda u stanu u klompama, zašto bacamo smeće tuda kuda hodamo, zašto u ambulanti nema borne kiseline i pantenola…

… u kom sve kasnije dobijamo decu, a sve ranije umiremo.

… u kom kao sve razumemo, a pojma ni o čemu nemamo.

… u kom se žene još uvek pale na lomači.

I drugačiji.

… u kom se takmičimo, a svi u startu gubimo.

… u kom je važnije biti živ za druge, nego za sebe.

… u kom ne znaš šta znači biti živ.

… u kom su bolnice mesto na koje odlaziš da umreš, a ne ozdraviš.

… u kom sestra na onkološkom ima 34 hiljade, a pramenovi s pička materinama ombrama i sombrama koštaju od 6 hiljada dinara. Veće je umeće šarati kosu no brisati dupe nepokretnom čoveku od 65.

… u kom je sistem dozvolio da sestra ima 34 hiljade, i da pacijenta sa recimo rakom pluća dva meseca leče kao da je “samo kičma”.

… u kom učiš da dišeš

… u kom vlada iluzija da smo kao negde odmakli, a to negde je jedino od sebe i od drugih.

Potresni govor Nenada Jezdića nad kojim svi treba dobro da se zamislimo, a njegove reči zapamtimo

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

112 Shares
112 Shares
Share via
Copy link