Magazin

Vlast krka na račun reprezentacije, dok mentalno zdravlje naroda puca po šavovima!

Ferdi Jašari (22) iz Beograda priznao je da je svoju petomesečnu ćerkicu šamarao i snažno udarao pesnicama po grudima jer mu je njen plač smetao da zaspe. Malena Leonora preminula je posle nekoliko sati u Zemunskoj bolnici. Obdukcija je pokazala da je dete imalo serijski prelom rebara i brojne podlive po glavi i rukama.

Tek punoletno stasala majka Milena Ibraimović priznala je za medije, između ostalog, i da ovo nije prvi put da je njen muž tukao dete, uradio je to i pre dva meseca kada joj je isto prelomio rebra. Nije ga prijavila, očigledno jer je sve sraslo bez “većih posledica”.

Takođe je ispričala i da to veče nije mogla da zaustavi „nadrogiranog“ muža, jer ju je snažno odgurnuo i zapretio da će da povredi drugo dete.

Kaže molila se da Leonora prestane da plače, da bi otac prestao da je udara. Kakav horor u jednoj rečenici i izvan nje.

Nakon što je ostavio dete, Milena ju je nahranila i stavila da spava, baš kao da se ništa nije dogodilo. Kada se devojčica probudila posle par sati u gušenju, otac zver je pustio majku da odvede dete kod doktora gde je, po Mileninoj priči, nisu odmah hteli primiti, jer nemaju pedijatra. Onda je ona pozvala policiju s prijavnice da bi uticala na to da joj neko pogleda dete. Devojčici je ubrzo konstatovana smrt, a Ferdi je priznao šta je uradio, dodajući „Ko da je neki đavo ušao u mene“.

Okriviti ulazak đavola u glavu i telo ovde je oduvek kec iz rukava u ovakvim slučajevima.

Nečiste sile me obuzele. Nisam znao šta radim, sigurno me neko omađijao.

Slično je izjavila i ćerka Gordana koja je pre nekoliko meseci krvnički ubila svoju majku za koju je mislila da se bavi crnom magijom.

Malo posle toga bračni par iz Obrovca uhapšen je pod sumnjom da je varao i potkradao očajne ljude koji su se javljali na oglas za skidanje crne magije, a koji su supružnici objavili u jednako sumnjivom časopisu. To je po pisanju medija trajalo godinama, tačnije dovoljno dugo da načičkaju vozni park ispred vile koju krase gipsani labudovi.

Kada bi im zazvonio telefon i javio se neki očajan čovek uveren da mu je sve u životu sranje zbog bačene magije, bračni par bi ga ispitivao o detaljima iz privatnog života koje su kasnije koristili za ucenu. Ili uplati na račun toliko ili ćemo obelodaniti tvojoj familiji sve što si o njima rekao.

Oni su sada kod kuće, proslavili su mužev rođendan uz bogatu trpezu i muziku, fotke podelili na fejsbuku. Tu će služiti zatvorsku kaznu uz obavezu da vrate ženi iz Vranja koja ih prijavila 750 hiljada dinara.

Mesec dana posle toga, žena koja se lečila na Psihijatrijskoj klinici u Nišu dobila je slobodan vikend, procenili lekari, tokom kojeg je dok je muž bio u toaletu bacila tromesečnu bebu sa 4. sprata.

Iz nadležne institucije kažu „Ali, kako, tok oporavka je tekao dobro?!“

Zabrinjavaju dve stvari.

Potreba ljudi da u najočajnim momentima pomoć potraže kod raznoraznih tumača sudbine i skidača crne magije. Spremni su da plate stotine hiljada dinara, da otkinu sa vrata zlatan lančić i pruže u isceliteljsku ruku, da rasprodaju vrednosti iz kuće, daju burme, sat od pokojne majke, samo da se reše bede koja im je skočila za vrat.

Neki ljudi, mnogo ih je, to su prepoznali i odlučili su da sebi krejonom iscrtaju treće oko između obrva, stave mladež na nos, izbace kuglu ili kilo šarenog pasulja, astro karte kupljene kod Kineza, uvrnu sijalicu od 45 vati i uzmu naivnom narodu novac. Kad ih raskrinkaju, plate oštećenima ono što su im uzeli i šetaju po velelepnoj kući sa nanogicom, briskajući prašinu sa gipsanih labudova.

S druge strane, svi oni koji bi potražili stručnu pomoć moraju da zakažu pregled kod psihologa ili psihijatra i na njega pričekaju mesec eventualno dva. Ko je imao anksiozne napade ili depresiju vrlo dobro zna koliko je teško pregurati jedan dan. JEDAN. I šta sve može da prođe kroz glavu anksiozne, depresivne osobe. I koliko je tada i pet minuta teško biti sa sobom.

Konačno se drznu, skupe preostalu volju, priznaju sebi da im je pomoć neophodna, pozovu da zakažu i čuju „za mesec dana“.

A kad odu, imaju fore ko Budimir Trajković u liftu, da kažu šta ih muči, da svoj problem skrate u 30 minuta. Taman kad se „raskrave i ohrabre“ ide „vidimo se sledeći put“. Sledeći!!!

Čak i kod vrlo ozbiljnih slučajeva, čini se da postoji preopuštenost nadležnih institucija koja se u velikom broju ogleda u davanju terapije (osamsto kutija lekova) i puštanju kući, uz potrebno „praćenje osobe od strane porodice“, a koja ipak nije stručna da doskoči baš svakoj promeni raspoloženja bližnjeg (posebno što se promene često ne moraju ni tako jasno videti).

Tako je i muž gore pomenute žene mislio da je ok da ode u toalet i ostavi je samu sa tromesečnom bebom.  

Poznanik se jednom davno isekao po rukama.

Što si to uradio?

Da me zadrže na psihijatriji, jer ovako mi samo daju neki lek u pet minuta i puste, a ja ne mogu da se izborim sa sobom i alkoholizmom.

Još uvek se nije izborio.

Ako želite da preskočite preglede u punim Domovima zdravlja, onda pozovete privatno da biste čuli da je jedna seansa u trajanju od sat vremena u protivvrednosti 50 evra. Prosek.

I možda imate za jednu seansu, dve ili tri, ali retko kad se sve reši sa tri razgovora, posebno ako stanje zahteva više od razgovora.

Ovde je mentalno zdravlje naroda narušeno, ali još gore je što se njegovoj nezi, prevenciji, lečenju pristupa nedovoljno posvećeno. Kao da moraš da ubiješ nekoga ili sebe da bi se reklo „Vidi , njemu stvarno trebala pomoć. Ko bi rekao?“

Ili

„Pa kako to, bio je miran i povučen, mrava ne bi zgazio“.

Ovde se o mentalnom zdravlju ni ne priča, osim kad nečije popusti pa ubije dete ili ženu ili mamu ili pola komšiluka. Ne podiže se na pravi način i dovoljno svest o njegovoj važnosti.

Zapravo, kako i da se podiže kada se vrlo slobodno i celodnevno emituju svi oni sadrži koji doprinose njegovom urušavanju.

Vlasti kao da odgovara bujanje nadrilekara i vračara, jer manje će biti gužvi u Domovima zdravlja i na Klinikama. Dok se narod maje kod prevrtača pasulja, nakon višesatnog gledanja Parova i Zadruge, oni se „igraju“ politike i žderu u restoranima na račun budžetske stavke reprezentacija, pri tom ne razmišljajući o uvođenju adekvatnih kazni za ubice dece, na primer.

Pismo profesorke iz Srbije koje svi treba da pročitamo: Odgajamo zombi generacije!

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

188 Shares
188 Shares
Share via
Copy link