Magazin

Isprozivao Vesića da laže za klime u busevima, pa mu prete otkazom

vesić i vozač
Printscreen / Collage

Vozač koji je javno optužio Gorana Vesića i rukovodioce GSP-a da skidaju kaiševe sa kompresora za klimu i na taj način dovode u konfliktne situacije svoje radnike i nervozne građane dobio je pretnju otkazom zbog”odavanja poslovne tajne”.

Pravo pitanje je ko se “ugrađuje” u gorivu koje se štedi zbog nekorišćenja klima uređaja u autobusima. Da li iza toga stoje radnici GSP-a, rukovodioci ili pak neko iz gradske vlasti i vladajuće garniture? Vesić iz udobne i klimatizovane kancelarije optužuje vozače da ne žele da uključuju klime, a građani verbalno nasrću na ugrožene vozače koji se sa njima zajedno “kuvaju” u limenim konzervama koje zovemo gradskim autobusima. Nisu retki ni fizički incidenti.

Ovo istupanje vozača u razotkrivanju istine pozdravio je i podržao veliki broj građana, a sada se zbog svoje iskrenosti i ličnog dostojanstva suočava sa pretnjama.

Podsećamo, da se pre nekoliko dana pojavio video snimak na kom jedan od vozača GSP-a u Beogradu otkriva da “kompresor klime nema kaiš” i da je to pravi razlog zašto ogromni broj autobusa nije klimatizovan. Vozač na snimku direktno optužuje čelnike gradske vlasti da obmanjuju građane rečima da je obezbeđeno regulisanje rashladnih uređaja po autobusima, dok se sa druge strane namerno “štedi” i u danima snažnih toplotnih talasa.

Građani su sa pravom besni zato što plaćaju uslugu gradskog prevoza čiji rukovodioci ne poštuju sopstvene sugrađane. Svoj bes često iskaljuju na pogrešnu adresu, na same vozače, kojima su kako smo imali prilike da vidimo ‘vezane ruke’.

– Gospodine Vesiću, namestite mi kaiš. Nemoj da me nabeđujete kako ja neću da pustim klimu. Ja hoću da pustim klimu, ali ona neće da radi kad nema kaiševa – rekao je vozač GSP-a na snimku.

Nedavno je takođe “Bus Plus” izašao iz monopola naplate karata u GSP-u i svoje mesto prepustio turskoj kompaniji “Kenthart” koja će u narednih deset godina sprovoditi ovu vrlo isplativu delatnost.

“Kenthart” je već najavio da će sa njihovim kontrolorima u pratnji biti i privatno obezbeđenje koje će imati zadatak “da zaštiti poslovanje kompanije i Grada Beograda”. Sve je napravljeno da se ugrožavaju krajnji korisnici koji za svoj izdvojeni novac ne dobijaju kompletnu i dostojanstvenu uslugu.

Posle se deo javnosti pita zašto građani ne žele da plaćaju prevoz, čija cena u poređenju sa platežnom moći građana ne odgovara pruženoj usluzi.

Ovaj režim, republički i gradski, sve više pritiska stanovništvo. U toku je pokušaj menjanja pravosuđa ponovo na štetu građana, cene svakoga dana ‘lete u nebo’, raznorazni porezi se izmišljaju, a država svoje potrebe naplaćuje bez greške. Naravno, samo od običnih građana, jer jedan Željko Mitrović može sebi da priušti raznorazne dogovore sa Srbijom. On i onako nije “običan” građanin naše zemlje.

Zbog tih njihovih povlašćenih statusa veliko je pitanje kada će prsti na šakama oko vrata građana popucati i kada će se ovaj narod dozvati pameti da shvati kako život nije preživljavanje. Život nisu harači, nerealni nameti i bahatost pojedinaca koji vas svakodnevno lažu preko malih ekrana. Da li građani čekaju da se vrati danak u krvi, mada gledajući našu istoriju i to je prošlo kao uredni vid prisile. S obzirom da je Grad Beograd naplatu karata poverio turskoj kompaniji, nije nemoguće da se i ovakav porez iznova uvede.

Već smo naučili da svako iskazivanje kritičke misli, pokazivanje da od guzice do temena glave imamo kičmu, a ne punjene lignje, neminovno dovodi do odmazde vrha i ovih što bi voleli da su na samom vrhu piramide zla. Država se odavno odnarodila, a nije nemoguće da je zauvek i izgubljena. Svakako nije država srpskog naroda, koliko god da je sve to lepo upakovano narodnim suverenitetom koji je dobrovoljno pozajmljen, pazi sad, narodnim poslanicima koji biraju Vladu kao izvršnu vlast. Niti je Skupština narodna, niti su narodni poslanici, niti ta Vlada radi u interesu građana.

Zato je poruka da moramo ćutati, da ljudi kao što je ovaj vozač ne talasaju mnogo jer vrlo lako može da se desi da mu plata nestane u oblaku prašine. Svi da ćutimo, da tapšemo i smeškamo se kao Marko Đurić. To bi bilo idealno, zar ne?!

Šta traži privatno obezbeđenje u vozilima GSP?

 

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

305 Shares
305 Shares
Share via
Copy link