Balkan

Izraelski naučnik pobrojao 57 načina ubijanja u Jasenovcu

jasenovac-ubistva

Gideon Greif, vodeći istoričar izraelskog Institura za Holokaust Šem Olam, kaže da su istoričari su evidentirali čak 57 načina kako su ustaše ubijale logoraše u Jasenovcu.

– Spajivanje živih ljudi, odsecanje glave sekirom ili testerom, samo su neki od njih – rekao je Greif, koji je autor studije “Jasenovac, Aušvic Balkana”.

On smatra da se savremena Hrvatska nije suočila sa istorijskom ulogom Jasenovca, ali dodaje da postoji pritisak intelektualaca u Hrvatskoj da se država konačno suoči sa svojom prošlošću.

– Hrvatska nije to učinila i ne želi to da učini, u tome leži sva tragedija. Pokušavaju da poreknu da se uopšte dogodio takav zločin ili umanjuju broj žrtava. Sve dok ne priznaju istinu, ne vidim način kako će edukovati nove generacije.

Kako kaže, postoji značajan pritisak da se istina više ne skriva, i spolja i od intelektualaca iz Hrvatske, ali hrvatske vlasti to do danas nisu učinile.

– S druge strane, postoji pritisak da stvari ostano ovakve, nejasne i mutne, skrivene iza poluistina. Ja sam lično dobio 9 pretnji smrću. Tražili su da prestanem sa istraživanjima. Najveća tragedija Hrvatske je činjenica da većina ratnih zločinaca nikad nije odgovarala za svoje zločine. Ili su pobegli ili su umrli prirodnom smrću – kaže Greif.

Danas se oglasio i hrvatski istoričar Goran Šarić i priznao da je zaplakao na kraju televizijske premijere filma “Dara iz Jasenovca”.

On je naveo da je u Srbiji trebalo da prođe više od sedam decenija da bi se snimio film o jednom od, kako tvrdi Šarić, najmonstruoznijih genocida.

– Koje je čovečanstvo zapamtilo (ako ga uopšte pamti), a istorija ljudskog roda je istorija genocida, zločina, greha i pobune ljudi protiv Boga. Nikad neću zaboraviti suze Hrvata, bivšeg jasenovačkog logoraša, koji je tada već kao sedi starac prepričavao događaj kojem je svedočio u logoru. Pedeset godina je jako puno vremena, pa ipak, plakao je kao dete dok je opisivao kako je izvesna ustašica Marija ubijala bebu udaranjem glave o zid – naveo je Šarić na svom Fejsbuk profilu.

On je istakao da ljudski um ne može razume, kako kaže, razmere tog zla i dodao da Jasenovac nije bio “neka izolovana kuća strave, nego je čitava NDH natopljena krvlju nevinih žrtava”, dodajući da su to bile četiri godine, kako tvrdi, pakla na Zemlji.

– Nije moguće ni u jednoj knjizi, niti na jednom filmu prikazati ono što se tada događalo. Svakako je pohvalno što je neko pokušao to da ekranizuje, što je film prikazan na RTS-u, što je država stala iza projekta – napisao je Šarić na svom Fejsbuku i dodao:

– Problem je što film, ako je rađen za međunarodnu publiku nije objasnio ko je i zašto pobio stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma i Hrvata u desetinama logora i u nebrojnim stratištima po selima NDH. Nije objasnio genezu zla. Nije ga potpisao, imenom i prezimenom.

Šarić tvrdi da su ustaše bile “hladni i mirni sadisti, zlobni i pakosni, ali i staloženi” i navodi su režiser i scenarista filma njih prikazali, kako hrvatski istoričar kaže, kao “neke alfa nasilnike iz kraja, gnjevne vođe navijača, Zemunce, Velju Nevolju”.

“Da sam ja snimao film, za uloge ustaša koristio bih današnje negatore ustaškog genocida”, rekao je Šarić i dodao:

– Scenarista i glumci trebali su da gledaju nastupe u Hrvatskom saboru Hrvoja Zekanovića i sladostrasnu mržnju kojom govori o Srbima, fanatičnost Karoline Vidović Krišto, lukavost Željke Markić ili pasivnu agresiju Vlatke Vuković dok izjavljuje da dečje logore nisu osnovale ustaše nego Crveni krst”.

– Bez obzira na sve mane filma, pustio sam suzu na kraju… – poručio je on.

Jevrejka Blankica je u logoru bila zadužena za decu, spasila je Daru sigurne smrti i primila metak za nju

PARTNERI SAJTA


154 Shares
154 Shares
Share via
Copy link