Magazin

Tatjana je poslednji kišobrandžija u Srbiji: “Smešno je i žalosno što ovaj zanat izumire”

kišobrandžija
Foto: Priče sa dušom

Radnja u Balkanskoj ulici u Beogradu, u broju 20, nosi jednostavan naziv „Kišobrani“. Da biste je pronašli morate proći kroz prolaz, gde će vas dočekati kišobrani u svim bojama kao dekoracija ispred lokala, a unutra – majstor za kišobrane, Tatjana Živković.

Tim zanatskim poslom, koji nažalost, država ne vidi kao stari zanat, zbog čega su joj nameti veći nego zanatlijama, Tatjana se bavi više od 25 godina.

Kako kaže, počela je u vreme kad su joj ćerke bile male, a taj posao je učila uz majku Ljubinku, koja je od 1969. do 2019.. punih 50 godina vodila radnju u Višnjićevoj ulici na Dorćolu, pišu Priče sa dušom.

– U toj priči sam praktično od rođenja, jer sam mami stalno nešto pomagala. Ona je pokretač ovog posla, prva se time bavila u našoj porodici. Uz nju sam učila sve o kišobranima, gledala je kako radi i stekla osnove. A ostalo, kako ona voli da kaže, „samo se u radu kaže“, priča Tatjana.

– Sve što se nalazi na kišobranu može da se popravi, pod uslovom da imam adekvatan deo. Ima mušterija koje žele da im prepravimo stari kišobran i na njemu zamenimo ponešto, kako bi ga i dalje koristili.

Tatjana popravlja i suncobrane, kako one za baštu i plažu, tako i suncobrane na kolicima za bebe.

Radi samo na modelima sa čeličnim žicama, jer, kako kaže, još uvek nije prešla na novije sa cevima. U poslu joj u poslednje vreme pomaže i suprug, kako konkretno u radionici, tako i sa novim idejama.

Na pitanje šta je motiviše da se i dalje bavi tim poslom odgovara:

– Ćerke su me ubedile da nastavim sa ovim poslom i nakon preseljenja iz Višnjićeve u Balkansku ulicu, 2019. Mama je nekako i opstajala dok je bila na Dorćolu, a ja sada radim isključivo na nagovor dece. Ovo poslovanje je ispod minusa svakog minusa, odnosno degradiranje i posla i nas kao ljudi koji se njime bavimo. Zbog uspomene na mamu, koja je počela ni iz čega, rešila sam da nastavim, pa dokle bude trajalo, iskrena je Tatjana.

– Ljudi ne veruju da od ovoga ne može da se živi, ja ne mogu ni mesečne režije da platim.

– Izgleda čudno i smešno i zaista jeste i smešno i žalosno da ovaj zanat izumire. Sastavni deo života svakog čoveka je kišobran, on je potreba za kišno vreme, odnosno dodatak garderobi kao što su to kapa i cipele. Ne možete za svaku kišu kupovati nov kineski kišobran. Lepo je imati model po vašoj želji i meri.

Tatjana ističe da joj dolaze ljudi svih generacija, i da ima i mladih, koji cene reciklažu i žele da poprave svoje kišobrane.

– Nedavno je ušao jedan mladić oduševljen onim šta je video. Nije ni znao da postoji radnja za kišobrane. Iako plaćam iznošenje smeća, kod nas se ništa ne baca, jedino nešto sitno kao što su ostaci od vezivanja žice ili ostaci eksera. Gledamo da iskoristimo svaki deo do maksimuma.

U ovoj radnji možete i kupiti polovne, popravljene kišobrane. Oni nisu jeftini, ali, tu ima predivnih retro modela, starih do čak 90 godina.

Celu priču pročitajte na sajtu Priče sa dušom.

Dragica iz Sombora bavi se ključarstvom, zanat je nasledila od oca: “Ključa nema komplikovanog, ali mušterija ima”

Čitajte Luftiku na Google vestima

Ekipa Luftike

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

51 Shares
Share via
Copy link