Magazin

Samoća genijalnih ljudi ili oni koji stalno traže društvene kontakte su duhovno siromašna bića

Još je Šopenhauer, koji je svoj život proveo kao čovek koji voli samoću, govorio da samo ljudi bogatog duha znaju da uživaju u samoći. Smatrao je da su oni koji stalno traže društvene kontakte duhovno siromašna bića.

Veliki filozofi, kao što su Niče i Kjerkegor, voleli su samoću, a Emili Dikinson, Herman Hese i Leonardo da Vinči posebno su uživali u njoj. Čak je Da Vinči bio ubeđen da samo u samoći možemo pripadati sami sebi. Zabeleženo je da je veliki Mikelanđelo bio veoma druželjubiva osoba, ali kada su ljudi primetili njegovu genijalnost, počela je ljubomora i zavist. Kada je to shvatio povukao se i izbegavao ljude.

Mnogi veliki mislioci su živeli u samoći, ne zato što su smatrali da su bolji od drugih, zbog arogancije ili narcističkih poremećaja, nego zato što su konstantno bili neshvaćeni od strane „mase“.

Umesto da troše vreme na isprazne razgovore i plitke ljude, genijalne osobe radije provode vreme u samoći kako bi se posvetile onome što ih fascinira. Takođe, one ne izbegavaju ljude zato što ih ne vole nego zato što su umorne od jednoličnih pogleda na svet i besmislenih razgovora o banalnostima koje ne vode ničemu.

Jedan veliki mislilac je rekao da nije vodio raspravu sa pametnim čovekom a da jedan drugog nisu ubedii u nešto. Međutim, kad god je vodio raspravu sa budalom, on je izgubio.

Ana Klarkson, portparol Mense International, odnosno udruženja ljudi koji imaju visok IQ, kaže o ovoj temi sledeće:

Dokazano je da se veoma inteligentni ljudi često osećaju izolovano od ljudi u okolini, jer drugačije vide i doživljavaju svet. Teško je naći nekoga ko informacije prerađuje isto kao ti, kad tvoj mozak funkcioniše kao mozak 2 posto ljudske populacije.

Da li su inteligentni ljudi manje društveni?

Nisu. Oni su čak vrlo društvena bića jer imaju finija osećanja, više empatije i osetljivije antene za sve čulno i smisaono od drugih. Prijateljstva sa inteligentnim ljudima nam otvaraju vidike i dovode do maksimuma ljudskih mogućnosti da se iskusi svet. Inteligentni ljudi se nekada istaknu i postanu besmrtni, a nekada jednostavno nestanu zauvek i ne ostave trag iza sebe.

Ali svakako da su dati kao dar drugim ljudima, narodima i svetu. A za darove i kvalitet uvek važi isto. Na darove se niko ne prisiljava i kvalitet se nikada ne nameće.

Ajnštajnove misli koje treba ponavljati svoj deci sveta

Čitajte Luftiku na Google vestima

Redakcija

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

173 Shares
173 Shares
Share via
Copy link