Magazin

Kako je susret u Novom Sadu inspirisao mladu Hrvaticu da pokrene pandemiju dobrote

Iva Mikić (25) iz Hrvatske pokrenula je Instagram profil “Pandemija dobrote” na kojem “obični” ljudi dele priče iz svog života. Ideja se rodila u samoizolaciji, kada je obolela od korona virusa, a inspiraciju je zapravo dobila kada je čula za lep gest jednog Srbina.

– Išli smo na koncert u Novi Sad pre ovog ludila. Parkirali smo auto i videli da se plaća parking, a karte se kupuju na trafici. Kada sam došao na trafiku, čovek mi je rekao da karata više nema i da se jedino može mobilnim platiti. Rekao sam mu da sam iz RH i da će mi poruka biti preskupa ako budem morao da platim. Čovek mi se nasmejao, uzeo drugi telefon, koji inače ne koristi, ali na njemu ima karticu na kojoj ima novca.

Izvadio je bateriju iz mobilnog koji koristi da stavi u ovaj i platio mi parking. Kada sam hteo da mu dam novac za to, rekao je: “Ne treba mi novac, nego kada nekom Srbinu bude trebala pomoć u Hrvatskoj, pomozi mu kao što sam ja sada tebi pomogao”, stoji u prvoj objavi na ovom Instagram profilu – profilu koji širi samo lepe vesti i gestove koji su se nekome dogodili, piše “24 sata.hr”, a prenosi Blic.

Iza cele priče stoji marketinški stručnjak i blogerka Iva Mikić (25).

– Ideja o profilu nastala je sasvim slučajno kada sam i sama obolela od korona virusa. Morala sam da budem u samoizolaciji 28 dana u malom stanu, pa sam krenula da razmišljam kako ću kreirati dane u stanu na 14. spratu od svega 40-ak kvadrata. Gotovo sve vesti su, razumljivo, bile fokusirane oko korona virusa, ali me je iznenadilo koliko su ljudi postali toksični.

Komentari na društvenim mrežama krcati su osuda, psovki, prozivanja. Lepe vesti, koje se događaju bez obzira na sve, ostale su u senci i nisu dobijale dovoljno pažnje. Jedno veče sam slučajno naišla na jedan američki profil koji objavljuje samo dobre vesti. Zadržala sam se na njemu gotovo sat vremena i kasnije primetila koliko sam se dobro osećala nakon toliko lepih pročitanih priča – započinje Iva.

Sledeći dan odlučila je da proveri da li takav profil postoji i kod nas. Nakon što je pretražila celu Hrvatsku, a potom i sve zemlje Balkana, shvatila je da takav profil ili portal ne postoji.

– Dugo sam razmišljala o tome. Kada sam polazila iz svoje perspektive, shvatila sam da ljudima u ovim teškim vremenima zaista treba pozitivnih vesti, a da se one zasigurno događaju svaki dan. Kada sam ideju o pokretanju profila rekla svojim najbližima, svi su jako pozitivno reagovali. Tako sam ih zamolila da oni budu prvi koji će podeliti neka svoja lepa iskustva – kaže.

Jedan od njih bio je i momak s početka priče, Ivin prijatelj Luka Kolak (24) koji se odmah uključio u akciju.

View this post on Instagram

"Išli smo na koncert u Novi Sad prije ovog ludila. Parkirali smo auto i vidjeli da se plaća parking, a karte se kupuju na trafici. Kada sam došao na trafiku, čovjek mi je rekao da karata više nema te da se jedino može mobitelom platiti. Rekao sam mu da sam iz RH i da će mi poruka biti preskupa ako budem morao platiti. Čovjek mi se nasmijao, uzeo drugi mobitel, koji inače na koristi, ali na njemu ima karticu na kojoj ima novaca. Izvadio je bateriju iz mobitela koji koristi da stavi u ovaj i nadoplatio mi parking. Kada sam mu htio dati novac za to, rekao je: "Ne treba mi novac, nego kada nekom Srbinu bude trebala pomoć u Hrvatskoj, pomozi mu kao što sam ja sada tebi pomogao". – L. (Vinkovci) #pandemijadobrote

A post shared by Pandemija dobrote (@pandemijadobrote) on

– Bio sam stvarno srećan kada me je Iva zamolila da učestvujem u projektu, iako, moram priznati, mnogo sam razmišljao o nečemu pozitivnom što mi se dogodilo. Prvo su mi na pamet pale negativne stvari, što dokazuje da puno jače pamtimo negativan uticaj na naš život nego na pozitivan, iako smo svakodnevno, siguran sam,okruženi malim dobrim delima – kaže Luka.

Priče koje donose suze na lice

Jedna od onih koja se bez razmišljanja uključila u projekt bila je i Ana Marija Blatnik (23), čija je priča bila prva zbog koje je Iva zaplakala.

View this post on Instagram

"Moj boravak u KBC-u u Zagrebu ću, između ostaloga, pamtiti i po veoma posebnim trenutcima sa gospođom F., prvom bakom s kojom sam dijelila sobu. S obzirom da se još nije otkrilo da imam Lajmsku bolest, a zglobovi mi nisu oticali, podosta ljudi (laici pa čak i zdravstveni djelatnici) bili su skeptični oko toga da su bolovi koje sam osjećala u udovima doista toliko jaki. No, gospođa F. bi mi svakoga jutra mazala maslac na kruh, rezala meso, pomogla da obučem trenerku dok mi je ruka bila ukočena i slaba, upozoravala bi vozače da me svakako pokupe nakon pretraga jer sam teško hodala. Zahvaljivala mi se bezbroj puta kada sam joj ponudila da s mog mobitela nazove svoju unuku da može duže pričati s njom. Spletom okolnosti, nismo se kako spada ni pozdravile jer smo svaka išle na svoje pretrage, ali mi je prije njenog odlaska iz bolnice na svome noćnom ormariću ostavila poruku koja mi svaki put izmami osmijeh na lice i suze na oči kada je pogledam (i dalje je čuvam u posebnoj kutiji uspomena). Pogotovo me obradovala kada je par dana kasnije došla po otpusno pismo i pitala sestre i pacijente znaju li gdje sam da popričamo još jednom, što se na kraju i dogodilo! Vjerojatno nekome banalno zvuči gesta mazanja maslaca na kruh ili sami razgovor i zezancija, ali upravo su mi ti trenutci tada bili od velike važnosti i upravo oni su dokaz da, koliko god bol bila teška za izdržati, nikad neće nadvladati sve one lijepe i dragocjene trenutke sa dobrim ljudima koji nas okružuju!" ° ne znamo za vas, ali nama su malo zasuzile oči ❤️ @blatnik.ana (Osijek) #pandemijadobrote

A post shared by Pandemija dobrote (@pandemijadobrote) on

– To mi je tada zaista mnogo značilo i još uvek mi mnogo znači. Sama činjenica da ti neko veruje (da te boli) i da ti pomaže iako se to od nje nije tražilo, nešto je čega se setim gotovo svakodnevno. Svaki put kada pogledam poruku bude mi drago oko srca, a nekad se i rasplačem – priča Ana za “24sata.hr”.

Ovakav profil nam je, kaže, baš trebao.

– Svako od nas ima u sebi moć nekom drugom da bude sunce u tom danu ili izmami osmeh na lice. S jednim malom gestom nekome možemo da ulepšamo taj trenutak, pa čak dan ili nedelju. Profil Pandemija dobrote je divno mesto koje nam je trebalo da se podsetimo na sve lepe stvari koje se događaju svaki dan, a nekako prođu neopaženo ili na njih zaboravimo. Znam da odem na profil svakih nekoliko dana i baš se napunim pozitivnom energijom. Prisećam se svih lepih trenutaka koji su se meni dogodili u nekom periodu mog života i setim se da je svet zaista lepo mesto, a još lepšim ga možemo učiniti mi ljudi – kaže.

“Činite dobro drugima”

Jednu od priča podelio je i Jan Bolić (25) poznati riječki pisac.

View this post on Instagram

@janbolic podijelio je s nama svoju priču. Prije nego ju pročitate, voljeli bismo se zahvaliti ovom mladom i izuzetno hrabrom čovjeku koji boluje od spinalne atrofije, zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio dijela, a jednim prstom stvara iznimna književna djela i spreman je pomoći. ❤️ "Jedna jako draga djevojka me je pozvala da sudjelujem na konferenciji. To je bio moj prvi govor ikada na nekoj konferenciji i pred većim brojem publike, a tih ću se trenutaka sjećati zauvijek. Omogućila mi je da doživim nezaboravno iskustvo. Uživao sam i bio sam presretan. A ta djevojka mi je kasnije postala jako draga i važna prijateljica. Ne treba puno da bismo nekome pomogli ili nekoga usrećili. Uvijek možemo pomoći osobi koja se trudi na vlastitom životnom putu. Ako pomognemo nekome da raste, tada ćemo i mi sami rasti! Zahvalan sam joj što je prepoznala moj trud i energiju koju ulažem u rad, te me zbog toga pogurala da budem predavač na konferenciji.“ Jane, hvala! 😊 @janbolic (Rijeka) #pandemijadobrote

A post shared by Pandemija dobrote (@pandemijadobrote) on

– Načina na koji može svako od nas doprineti nešto lepo za drugu osobu ima bezbroj, a svima nama bi trebalo da bude prioritet u životu činiti dobro drugima! Nekome uputiti lepu reč. Starijoj osobi pomoći da pređe pešački prelaz ili ponese kesu. Pitati prijatelje treba li im šta. Kako se osećaju. Otvoriti nekome vrata. Konobaru pustiti koju kunu i osmeh. Postoje i drugi načini, na primer pridružiti se nekoj organizaciji. Postoje i veliki humanitarni projekti, sve je to divno. Pomagati drugima je najlepši osećaj. Pomoći nekome ništa nas ne košta, ali ono što dobijemo od te osobe kojoj je pomoć bila potrebna ne može zameniti nikakva materijalna stvar – kaže Jan.

Osim Jana, projekat su podržale i brojne poznate osobe i influenseri koji su delom zaslužni što je projekat za dve nedelje podržalo gotovo dve i po hiljade ljudi.

– Odjednom se dogodio bum. Influenseri su počeli da šalju svoje priče i dele profil na društvenim mrežama i za nekoliko dana već smo premašili brojku od 500 pratilaca. Sada, malo više od dve nedelje kasnije, profil je okupio gotovo dve i po hiljade ljudi, a brojka raste iz dana u dan.

Mislim da je ljudima zaista falilo pozitivnog sadržaja, kako u medijima tako i na društvenim mrežama. Ljudi se nude da pitaju svoje prijatelje i porodicu, šalju razne priče svakodnevno, a neretko na mnoge i zaplačem. Jako me raduje sve što se tiče ovog projekta i osećam se odlično – kaže Iva koja svaki dan dobija na desetine priča.

Iako niko od nas ne zna šta će biti sutra i hoćemo li opet svi morati u karantin, ljudima je trebao predah od svakodnevnih vesti i stanja, u jedno pozitivno okruženje, koje je Iva stvorila na društvenim mrežama.

– Primarni cilj je bio da ljudi uvide da su to stvarni ljudi oko nas koji čine dobra dela. Da to nisu neki daleki ljudi. Nešto dobro je mogla da uradi i komšinica Mara koja živi preko puta tebe. Svako od nas može biti mali heroj – objašnjava.

Iako ne može da izdvoji najdražu, jer je svaka od priča napuni radošću, Iva ipak kaže da se na jednu pošteno isplakala.

– To je bila objava gde sam baš plakala jer sam shvatila koliko je malo potrebno da budemo srećni – kaže.

Trenutno radi sama

Iva profil vodi u potpunosti sama, iako bi joj se uskoro mogli priključiti volonteri.

– Nisam očekivala ovakav bum, tako da ja sama prikupljam priče, lektorišem, radim vizuale, objavljujem, odgovaram ljudima na poruke… Ali javili su mi se ljudi koji bi rado bili volonteri pa sada planiram nešto takvo – kaže.

No neće sve stati na profilu.

– Planiram i druge projekte koji će se nadovezati na profil, ali to će za sada ostati mala tajna. Jedno je sigurno, sada kada smo krenuli, nećemo prestati da širimo pozitivu u Hrvatskoj, a možda i šire – zaključuje.

U ovom mestu nikada nije bilo rata, slave se dva Božića, Srbi i Hrvati žive u slozi 

Čitajte Luftiku na Google vestima

288 Shares
288 Shares
Share via
Copy link