Kolumne

Marija, budi zahvalna što te trpe – imaš 40 i dete!

marija karan
Foto: Printscreen/Instagram

Odavno je jasno da je ovde opravdano udariti ženu, posebno ako se nebitnim, a toliko dosadnim ljudima, iz nekog razloga ne dopada, recimo lepa je, ima duge noge, izlazi s drugaricama, ide u teretanu, razvela se, šminka se prejako i nosi prvokativnu garderobu, naglašava “bespotrebno” liniju, ambiciozna je, pokazala je mužu zube, suprotstavila se, ostala je tri sata posle ponoći u gradu, loša je u svom poslu, dobra je u svom poslu, zgodna je, gojazna je, pametna je, nije pametna… i polako nabrajanjem dolazimo do zaključka da kako god obrneš žena je nečim, zbog nečega zaslužila batine.

To pokazuje i nedavni događaj sa glumicom Marijom Karan koju je dečko, neki poslovni kažu čovek Vladan Balaban udario šakom u desnu stranu licu nakon žučne svađe najpre u restoranu, a zatim u njegovim kolima. Ne shvatam zašto novinari pominju koja je strana Marijinog lica u pitanju, možda postoji nešto što ja ne znam, možda manje boli kad udariš u levu stranu, ili onda policija više zažmuri.

Pišu nam novinari da je svađa počela još u hotelu gde su bili i gde je Marija pred prisutnima lomila čaše. To se nastavilo dalje u kolima i rezultiralo udarcem, a zatim Marijinim lomljenjem stakla na autu.

Ona je bila trezna, a on je imao 1.5 promila alkohola u krvi.

Ono što je meni dodatno zaparalo mozak jeste izjava advokata dotičnog Balabana koji kaže:

“Vladan je poludeo jer nikako nije želeo da bude poznat, a naročito ne da se o njemu piše i priča na ovakav način. Gospodin Balaban je ugledan poslovan čovek koji uživa ugled u R. Srbiji i inostranstvu te on iz tog razloga ne želi da se u javnosti predstavlja kao nasilnik.”

Izvini, ugledni poslovni čoveče ali o tome je trebalo da razmišljaš pre nego što si šakom udario ženu! Kakva god da je.

A po komentarima javnosti, loša je, loša je majka, loša je glumica, prepotentna je gumica, dno dna je i jedan koji kaže:

Od toliko devojaka trpe histeriju razvedene 40 – godišnjakinje sa detetom.

To znači, da kad imaš 40. i razvedena si žena ne smeš da budeš histerična prema nekom ko te je nekim čudom takvu pogledao, nego da budeš manja od makovog zrna i vrlo vrlo zahvalna (jer 40., jer dete).

Nisam uopšte nabijena željom da branim Mariju, ne poznajem je, ne pratim je, ne znam kakva je majka, devojka, bivša supruga, glumica I dobro je što je tako jer mogu objektivno da pišem tekst, kao što bi svako ko piše ovakve komentare trebalo da KONAČNO odjebe sa predrasudama jer time opravdava nasilje nad ženama, ne samo nad Marijom, već ženama.

Ko je jebe, kad je lujka, što nije čuvala muža i ostala u Americi.

Šta je ovo nego otvoreno opravdavanje za nasilje?

Lujka? Može udarac!

Razvedena? Može udarac!

Vratila se u Srbiju? Može udarac!

Bila histerična? Može udarac!

Loša majka? Može udarac!

Advokat Balabana brilijirao je kada je izjavio i “on se samo branio”. Ja sam mislila da se odbrana razlikuje od napada. Da kad se braniš digneš ruke da sačuvaš lice ili “muškost” pokriješ, a kad udariš da je to napad.

Ili izađeš iz auta. Pa nek razbija, platiće se odšteta.

Ovo nije opravdanje za Marijin postupak, već osuda udaranja u lice kao “načina odbrane”.

Jer onda i neki Milan, Boško, Dragan, Aleksa, Branko, Zoran… mogu na ovaj način da se odbrane. Da otvorenom šakom udare ženu kad “previše histeriše, kad se obukla provokativno, kad zvoca, kad je izašla sa drugaricama, kad je skuvala loš ručak, kad se prethodno razvela, kad je rodila dete koje je on prihvatio, kad je “nebitna”…”

Zašto sam se bavila ovim iako ljudi misle da je potpuno nebitno davati im prostor?

Zato što znam da kada bih sutra bila udarena, u “odbarni” ili ne, 90 odsto ljudi bi me rasporilo ko mrtvog guštera, vadeći mi utrobu za čas biologije. Ja bih bila ta koja je nečim “zaslužila” udarac. Možda što sam imala svoj stav, što nisam prećutala nešto, što sam sela sa drugarom na piće, što sam se popicila jer sam izdala knjigu, što sam iskrena, što nisam kuvala sedam dana u nedelji ručak, što sam obukla helanke i kratku jaknu kad sam došla po dete u zabavište…” Na stotine je varijacija ne temu.

Zašto sam pisala o ovome?

Zato što sam majka ženskog deteta i zato što ne želim da je bilo ko, bilo kada, zbog bilo čega udara šakom u lice, posebno da to opravdava nečim što je ona u određenom trenutku, nekim njenim izborima, pogrešnim odlukama, potezima, neuspesima.

Ko nas *ebe kada nam je triko Jovane Jeremić tema dana

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

2.3K Shares
2.3K Shares
Share via
Copy link