Magazin Srbija

Aleksandar je bio na ‘crnoj svadbi’ i opisao kako ona izgleda

crna svadba
Foto: Aleksandar Repedžić

Serija “Crna svadba” zagolicala je maštu mnogih svojim neobičnim ritualima zasnovanim na takozvanoj vlaškoj magiji, mistikom, dozom horora, ali i istinitim događajem iz 2007, kada je Nikola Radosavljević u Jabukovcu ubio devetoro svojih komšija. I premda autori tvrde da su vodili računa o tome da serijom ne povrede nacionalna osećanja Vlaha i ne uvrede narod koji vekovima živi na ovim prostorima, pripadnici vlaške zajednice nisu do kraja zadovoljni onim što su do sada videli.

Aleksandar Repedžić, kustos-etnolog Muzeja Ponišavlja u Pirotu, i sam pripadnik vlaške zajednice, autor brojnih publikacija i radova, saradnik i autor na više dokumentarnih filmova i koautor serijala “Počudište” koji se bavi upravo demistifikacijom običaja, ističe da u vlaškim obredima nema ničeg ni bizarnog ni senzacionalističkog, već da se tu radi o nerazumevanju vlaške kulture iz ugla srpskih etnologa.

– Srpska etnologija nije razumela jezik i nije shvatala kulturu na pravi način, te postoje određene greške načinjene tokom istraživanja – dodaje Repedžić.

Upravo on je, kao jedan od retkih, prisustvovao običaju koji je izazvao najveću pažnju javnosti i po kojem je serija i dobila ime “Crna svadba”. Nunta njagra, kako se crna svadba naziva na vlaškom, praktikovala se u okolini Zvižda i Homolja poslednji put 2003, a Redžepić je ovom običaju prisustvovao u Rašancu kod Petrovca na Mlavi, godinu dana kasnije.

– Baka je sanjala da se njen pokojni unuk na onom svetu oženio, ali da je potrebno da i na ovom svetu bude oženjen. Tu obavezu je prihvatila njegova drugarica, koja godinu dana nije smela da ima dečka, morala je da bude verna kao da joj je “muž” i dalje živ – ističe Repedžić.

Sam običaj crne svadbe podrazumevao je namenjivanje devojke, u ovom slučaju drugarice rano nastradalog momka, ali je njen raskid imao niz simboličnih obrednih elemenata. Nosio se barjak, “svatovi” su išli u povorci do groba “mladoženje”:

– Nema tu pravog čina venčanja. Na dan raskida crne svadbe priređuje se daća, odnosno pomana. Okite se “svatovi”, kola i ide se na groblje, lomi se barjak i ostavlja na grobu pokojnika. Treba razumeti tugu porodice koja je u tom trenutku ostala bez jedinog naslednika, još i usvojenog, koja ostaje bez poroda i bez ikog svog – objašnjava etnolog Repedžić. – To treba posmatrati kao deo narodne religije i kulturnog nasleđa jednog naroda. Uostalom, crna svadba i venčavanje sa pokojnikom pominje se i u Maškonovoj “Istoriji Rima” i taj običaj bio je rasprostranjen širom Rimskog carstva i kao takav opstao do dana današnjeg.

aleksandar-repedzic
Aleksandar Repedžić/Foto: Facebook

Vlahinja iz Slatine kod Bora, Branislava Dimitrijević (65), koja poštuje sve običaje onako kako je naučila od svoje majke, kaže da čin koji se pominje u seriji ne zna pod imenom crna svadba i da se poslednji put u ovom kraju upražnjavao pre 40 i više godina. Za Vlahe, kao i za ostale narode, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog u nebeski večni život. Za taj se prelazak čitavog života i spremaju. “Onaj svet” je novi život, ali je mračan i hladan.

– Ako pokojnik umre bez sveće tamo je u mraku, pati. Ako je sahranjen bos, hoda po trnju. Ako je recimo umro sin, a ostali su mu živi majka i otac, stavlja mu se jedna manja sveća na mali prst da bi tamo imao svetlo. Kad mu se daje pomana stavljaju se tri sveće i takozvana rajska od 44 sveće koje će mu tamo dati svetlo. Ta se rajska sveća negde pali do godinu dana, a negde do sedam godina – priča Dimitrijevićeva, koja ovih dana sprema sedmogodišnji pomen svojoj svekrvi.

U Negotinskoj Krajini postoji i običaj posmrtnog kola, na drugi dan Vaskrsa.

– Do 40 dana je duša pokojnikova tu u kući odakle polazi. Daju mu se pomane do sedam godina, deli mu se sve što će mu na onom svetu zatrebati. Mi ovde u Slatini delimo uvek vunene čarape da ne bude bos. Deli se na dan sahrane, na 40 dana, godinu dana, pa treća, peta, sedma. Na sedmu godinu, takav je kod nas običaj, delimo krevet, sto, stolice, uvek i odelo, hranu, piće – dodaje Branislava Dimitrijević.

Statistički podaci pokazuju da u etnički vlaškim naseljima na ovom prostoru živi nešto više od 250.000 Vlaha. Statistički podaci iz popisa 2011. godine beleže 35.330 izjašnjenih Vlaha, kao i 42.340 građana koji su kao svoj maternji jezik izrazili – vlaški.

Izvor: Novosti.rs

Serija Crna svadba vređa i ponižava Vlahe – bruka i sramota na televiziji sa nacionalnom frekvencijom

Čitajte Luftiku na Google vestima

Redakcija

komentar

Klikni da objaviš komentar

496 Shares
496 Shares
Share via
Copy link