Magazin

Željka, hvala ti što si nas podsetila da je u redu da nekad budemo tužni i potišteni

Voditeljka Jovana Joksimović već dva dana na udaru je kritika javnosti zbog načina na koji je uživo na TV Prva komentarisala uključenje svoje koleginice Mrđa Željke sa terena (tema je bila depresija).

– Jesi ti depresivna? Hm? – upitala je Jovana koleginicu na kraju priloga, vrlo ravnim tonom kojim je verovatno želela da je ponizi i “insinuira” tu depresivnost.

Željki nije bilo svejedno, što se jasno videlo, ali je profesionalno odgovorila:

– Nisam. Nisam.

Jovana je tada dala svojoj koleginici savet:

– Dobro. Onda malo više entuzijazma. Da objasnimo gledaocima da je lepo… praznici…

– Ovo je samo poziv ljudima da, ako se tako osećaju, mada ne moraju stalno da budu nasmejani, imaju priliku da se jave… – odgovorila je Željka (kojoj uopšte nije manjkalo entuzijazma tokom priloga)

Čista petica za Željku. Pre svega što je stoički podnela ovako neprofesionalno, nadmeno obraćanje svoje koleginice Jovane.

A zatim i plus na tu peticu jer joj je odgovorila baš onako kako to profesionalci rade, pri tom izgovarajući rečenicu koja je ko talas poklopila Jovaninu:

“U redu je da nekad i ne budemo nasmejani i srećni”

Jer, upravo tako, sasvim je u redu da budemo ponekad tužni i potišteni.

Ne moramo uvek da se smejemo, što bi moja komšinica rekla “ko lud na brašno”

U redu je da budemo ranjivi. Da nam predstojeći praznici, a što je bila tema priloga, pojačaju osećaj usamljenosti, tuge, anksioznosti, depresivnosti.

U redu je, više od svega, da se zbog produženog osećaja teskobe potražimo pomoć.

Ali nije u redu da budemo arogantni. Neprofesionalni. Nadmeni. Da uzdižemo sebe, “spuštajući” nekoga. Nije kolegijalno. Nije ljudski, na prvom mestu. Ne skupljaju se bodovi na ovaj način.

Jovana je mogla, ako joj je zaista stalo da koleginici da savet o potrebnom entuzijazmu u izveštavanju, to da uradi kada se kamere ugase. Negde u nekoj sali za sastanke.

Ne bi bilo profesionalno čak ni da joj dobaci savet u mimohodu, na nekom od hodnika TV Prva, a kamoli pred gledaocima kraj ekrana.

Budući da je to uradila javno, a što joj nije prvi put, stiče se utisak da je motiv bio uzdići sebe, okrenuti svetla ka sebi, čak “zaseniti” tako važnu temu i poziv, najvaljujući je pri tom sa širokim osmehom ko da je u pitanju najava novogodišnjeg vašara.

Naravno da niko ne očekuje da voditeljka plače dok najavljuje prilog o depresiji, ali nije ni etički to činiti sa osmehom, bez potrebne ozbiljnosti i skoro čuđenjem (Kao, zar je moguće da vas depresija hvata za novogodišnje praznike?).

To je kao kada biste vest o saobraćajnom udesu, najavili na način kojim najavljujete vremensku prognozu.

Možda u depresiji ljudi ne ginu od udara auta, ali vrlo često ginu od svoje ruke, neshvaćenosti, podrazumevanja, zanemarivanja, nevidljivosti, nepodnošljive teskobe i osećaja besmisla, kao i čuvene rečenice “Nije ti ništa”.

Jer depresija je: “Jeste mi nešto” i “Molim te, shvati, da jeste mi nešto”.

Nemoj joj se smejati. Nemoj minimizirati njenu jačinu i ozbiljnost. Nemoj se šaliti na njen račun.

Nemoj, Jovana, kada je ovako ozbiljna tema u pitanju da praviš lični šou. Ostavi to za političare, njima “uleći klizeći”.

Nemoj koleginici, tim ste.

Ili smo sluđeni željom da sebe uzdignemo, zaboravili na reč tim?

Ili smo sluđeni željom da sebe eksponiramo, zaboravili da je u novinarstvu jedino važno “eksponirati” temu o kojoj se priča.

Da li su prilozi počeli da se rade zbog sebe ili da bismo informisali javnost?

Bilo bi profesionalno da je Jovana na kraju priloga rekla, recimo ovo:

“Hvala Željka” i dodala:

U Srbiji od depresije boluje skoro 420.000 ljudi (SZO, 2017.)

Više od polovine srpskih tinejdžera pati od anksioznosti, depresije ili ima porodične probleme i ozbiljan manjak samopouzdanja.

Svakog dana ubije se TROJE ljudi, a 13 potraži pomoć stručnjaka zbog ozbiljnih suicidalnih misli (Republički zavod za statistiku, psihijatrijske ustanove).

Telefoni na koje se možete javiti su 011/7777 000, Klinika “Laza Lazarević”,

I Centar “Srce” 0800/300 303, od 17 do 23h ili putem mejla na [email protected]

Depresija je vrlo ozbiljna stvar i ne sme biti poslednja rupa na svirali ovog društva.

Ne tražim da mi se pomogne, ni da mi se veruje, samo me pustite na miru

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

1.3K Share
1.3K Share
Share via
Copy link