radnici
Magazin

Ima li išta gore, ljigavije, licemernije, bljutavije od cmizdrenja jadnih poslodavaca

Teško da postoji išta licemernije i jadnije od jadikovki ucveljenih poslodavaca koji više ne mogu nikoga da namame da im po ceo dan rinta za mizerni minimalac.

Na tu temu pisao je Milovan Matić za Buka portal, a mi vam njegov tekst prenosimo u celosti:

Svako malo možemo čuti, pročitati ili vidjeti kako poslodavci koji su svih ovih godina dobro poslovali, zarađivali milione i otpatke davali svojim vrijednim radnicima, ostali bez onih koji su spremni raditi za mizeriju.

Od skoro pola miliona nezaposlenih u BiH, poslodavcima odjednom nedostaje radnika.

A zašto?

Pa zato što veliki dio poslodavaca misli, i na takvom razmišljanju su sagradili svoja poslovna carstva, da u moru siromašnih i nezaposlenih mora uvijek biti budala koji će raditi za siću.

Svi ovakvi su navikli da im uvijek prolazi ona čuvena „ako nećeš ti, ima ko hoće“, a kad je prvi put nestalo onih koji hoće, uhvatili su se za glavu i počeli kukati.

Krenuli su svi odreda cmizdriti i jadikovati po medijima, uporno izbjegavajući da shvate tržište rada.

A ono kaže RADNIK KOŠTA!

Vrijeme kad su loši poslodavci smjenjivali nezadovoljne radnike drugima kao na traci prolazi. Oni koji su godinama trpili svakakva sranja na poslu dobili su priliku da u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji Evrope rade isti posao za mnogo, mnogo više para, prijavljeni, bez straha, bez mobinga, bez iskorištavanja…

I samim tim, neiscrpni izvor jeftine radne snage je prekinut. Danas radnik koji hoće da radi u BiH i koji zna znanje mora biti i plaćen, samo što to nikako da uđe u glave loših poslodavaca.

Tražite radnika na građevini? Trebate dobrog molera, tesara, stolara?

Može, ali iz svoje milionske dobiti povećajte plate sa 550 na najmanje 1200 KM.

Tražite trgovca koji će, umjesto snuždenog i mrzovoljnog pogleda i nepoznavanja osnovnih artikala u vašem marketu, sa osmijehom i velikim predznanjem trčati da usluži svakog kupca koji će se nakon toga opet vraćati? Može i to. Ali takav radnik ne košta 600 KM, već najmanje 1.200.

Tražite konobara ili kuvara koji će u vašem restoranu okićenom zvjezdicama služiti zahtjevnu klijentelu? Sigurno ima i takvih, ali oni se ne odazivaju na vaših 700 KM. Takvi koštaju mnogo više.

Trebate inženjera za vašu fabriku u nekoj pripizdini, kojeg ćete nagraditi prosječnom platom i konzervom za ručak? Takvog nema, ali ima još dosta onih koji bi možda došli kad bi ovaj iznos povećali, dodali gorivo, bolju hranu, pauzu, trinaestu platu i sve ono što imaju radnici u normalnim zemljama.

I zato, dosta je bilo one dvolične priče kako ljudi neće da rade ili kako nema radnika. To jednostavno nije istina. Ljudi neće da rade za siću u nemogućim uslovima, dok im jedan skorojević duva za vratom.

Dosta je poslodavačke kuknjave po medijima kako u BiH više nema radnika, kako svi odoše u inostranstvo, kako je situacija teška, kako nema mogućnosti…

Dosta je sa tom pričom!

Nego, naučite već jednom da dobar radnik košta i da radnika morate platiti.

Dragi poslodavci, koji ste navikli da se iživljavate nad radnicima, da im tovarite neplaćene prekovremene, da ih ponižavate, da im uzimate slobodne dane, da ih izrabljujete, došlo je vrijeme da sve to platite ili prestanete da radite.

Jer, zašto bi vam jedan inženjer mašinstva rintao za sitniš, kad je godinama ulagao u sebe i sad to u inostranstvu može da naplati. Ili, zašto bi građevinski radnik sa prosječnom platom od 550 maraka i parizer pauzom od 15 minuta rizikovao svoj život na skeli radeći po 12 sati, ako mu „Švabo“ daje 150 evra na dan.

Naravno, moramo uzeti u obzir da na našim biroima rada veliki dio raspoloživih radnika nema nikakve kvalifikacije i da takvi i nisu potrebni poslodavcima, ali opet, za one koji plaćaju, nude humane uslove i nagrade za radnike uvijek će biti stručnih ljudi.

Zanimljivo je to kod nas, da pojedini poslodavci imaju po 5, 10, 15 miliona maraka čiste dobiti, ne prihoda, i da radnicima daju plate od 500-600 maraka. I kako takav čovjek, koji svake godine strpa u džep ovolike milione, ima obraza da zakuka i zakmeči u medijima kako nema radnika koji bi za njega radili.

Žale se prevoznici nema ko da vozi autobus, a gradski prevoznik u Banjaluci ima milionsku dobit dok je plata vozača 550 KM.

Žale se vlasnici restorana, koji žive kao milioneri, a svojim konobarima i kuvarima se ne sjete dati malo veću platu, podsticaj, nagradu, slobodan dan…

Žale se poslodavci u trgovini kako više niko neće da radi, a oni uzmu godišnje od 5 do 15 miliona KM.

Žale se vlasnici građevinskih firmi kako im odoše stručni tesari, građevinci, moleri, stolari, dok svake godine štekaju po nekoliko miliona na svom računu. A radnicima ćušnu siću.

I sve dok bude takvih, poslodavaca koji su u trenutku postali milioneri gazeći po onima koji su im te milione svojim radom donosili, za njih radnika neće biti.

To pokazuju podaci o sve većem odlasku kvalitetne radne snage na rad u inostranstvo, a to nam govore i ljudi iz sindikata.

“Građani BiH moraju da shvate da je život jedan, da ne postoji rezervni u kojem ćemo urediti stvari na bolji način, čekajući da se ovdje nešto desi. Dosta smo radili za crkavicu, vrijeme je da se stvari promijene. “

Tako tvrde u sindikatima iz kojih šalju jasnu poruku: “Povećajte plate radnicima ili ćemo doživjeti propast.”

Inače, nada je već odavno počela da blijedi, a većina građana BiH je digla ruke od svog života u ovoj zemlji.

Sreću su našli ili namjeravaju da je potraže negdje “vani”.

Na kraju, ovakvo stanje je možda i dobro za tržište rada u BiH. Ustvari, ono bi moglo postati nešto najbolje što nam se desilo u posljednje vrijeme kada su u pitanju uslovi rada.

Jer, tek kad loši poslodavci ne budu više mogli mijenjati radnike kao na traci, kad im dogori do nokata, možda će shvatiti da radnik košta i da upravo radnika mora platiti više nego najnoviji BMW, luksuzni stan na moru, skupu ljubavnicu ili šta već dvolični milioneri poslodavci plaćaju.

Ana je dobila najlepši posao u Srbiji, a evo šta će morati da radi 3 meseca

Ne zaboravite da lajkujete Luftiku