Lifestyle

Kad iz sela stigne puna torba hrane: Gde sa sirom, slaninom i kobasicama?

kako-sacuvati-domaci-sir-slaninu-i-kobasice
Pratite Luftika na Google vestima ★ Pratite

Komad domaće slanine, nekoliko kobasica, kutija sira i teglica kajmaka. Ko ima rodbinu na selu, zna kako izgleda pakovanje hrane pred povratak kući. U torbu obično stane i ponešto što niko nije planirao da ponese.

Slično bude posle obilaska pijace ili kupovine kod lokalnih proizvođača. Sve izgleda primamljivo, pa se uzme malo više nego što je potrebno. Problem nastaje tek kod kuće, kada treba pronaći mesto za sve namirnice, a frižider je već napola pun.

Šta ostaviti za narednih nekoliko dana, šta zamrznuti i kako spakovati ono što se neće odmah pojesti? Odgovor zavisi pre svega od vrste proizvoda i načina na koji je pripremljen.

Kajmak i mladi sir ne mogu satima da putuju bez hlađenja

Ako put od sela do grada traje nekoliko sati, mlečni proizvodi ne bi trebalo da stoje u običnoj torbi, naročito leti. Mladi sir i kajmak spadaju u lako kvarljive namirnice i potrebno ih je držati na odgovarajućoj temperaturi.

Za duži put najbolje je pripremiti rashladnu torbu sa ulošcima za hlađenje. Namirnice treba izvaditi iz nje tek kada mogu odmah da se prebace u frižider.

Ako su lako kvarljivi proizvodi satima stajali na toplom, naknadno hlađenje ne znači da su ponovo bezbedni. Nije pouzdano ni oslanjati se samo na miris i izgled.

Kod domaćeg sira važno je i znati o kakvom je proizvodu reč. Mladi sir, sir u salamuri i tvrđi, zreli sirevi nemaju iste uslove čuvanja.

Sir u salamuri treba držati onako kako preporučuje proizvođač, najčešće u odgovarajućoj posudi sa tečnošću u kojoj je čuvan. Pojedini tvrđi sirevi bolje se čuvaju u papiru namenjenom siru nego u čvrsto zategnutoj plastičnoj foliji.

Kada proizvod nema deklaraciju, najbolje je već prilikom kupovine pitati kako se čuva i do kada ga treba potrošiti. To posebno važi za mladi sir i kajmak.

Slanina nije isto što i sveža kobasica

Domaći mesni proizvodi često završe zajedno na istoj polici frižidera, iako se međusobno znatno razlikuju.

Sveža kobasica namenjena pečenju ili kuvanju mora da se čuva rashlađena i brzo upotrebi ili zamrzne. Sa suvom, dovoljno zrelom kobasicom može biti drugačije, ali njeni uslovi čuvanja zavise od načina proizvodnje.

Slično važi za slaninu. Samo zato što je dimljena ne znači da može dugo da stoji van frižidera. Postoji razlika između dobro sušenog proizvoda i slanine koja je samo kratko dimljena ili zahteva stalno hlađenje.

Ako je proizvod kupljen u prodavnici ili kod registrovanog proizvođača, treba pratiti uputstva sa deklaracije. Kod domaćih proizvoda bez oznaka valja proveriti kako su pripremljeni i koliko dugo mogu da se čuvaju.

Praktično je i ne seći unapred celu količinu. Komad slanine koji se neće uskoro koristiti bolje je ostaviti u celini, a za nekoliko narednih obroka odvojiti samo potrebnu količinu.

Manja pakovanja su praktičnija od jedne velike kese

Ako je iz sela stiglo nekoliko kilograma suhomesnatih proizvoda, nije potrebno sve odmah otvarati i seći.

Mnogo je zgodnije odvojiti ono što će se potrošiti narednih dana, a ostatak spakovati prema nameni i preporučenom načinu čuvanja.

Na primer, slanina može da se podeli na manje komade za pojedinačne obroke. Tako se ne otvara stalno isto veliko pakovanje, a iz zamrzivača se uzima samo količina koja je potrebna.

Za proizvode koji su pogodni za takav način pakovanja, u domaćinstvima koja koriste odgovarajući aparat mogu poslužiti i Pak Sistemi kese za vakumiranje. Omogućavaju kompaktnije pakovanje uz manje vazduha oko namirnice.

Važno je, međutim, da se vakumiranje ne shvati kao zamena za hlađenje. Namirnice koje zahtevaju frižider ili zamrzivač moraju se tako čuvati i nakon pakovanja.

Takođe, nije svaki proizvod pogodan za vakumiranje, niti svaka kesa odgovara svakom aparatu. Zato ambalažu treba birati prema namirnici i uređaju koji se koristi.

Ni obična folija nije rešenje za svaku namirnicu

Kada ponestane kutija i posuda, često se poseže za aluminijumskom ili plastičnom folijom. Ipak, nije svejedno koja namirnica dolazi u direktan kontakt sa određenim materijalom.

Kod masne hrane treba proveriti da li je plastična folija predviđena za takvu upotrebu. Aluminijumska folija, s druge strane, nije dobar izbor za duže čuvanje pojedinih kiselih namirnica.

O tome je Luftika već pisala u tekstu o čuvanju hrane u aluminijumskoj i plastičnoj foliji, sa primerima namirnica za koje su pogodnije posude sa poklopcem.

Za sir će ponekad biti potreban odgovarajući papir ili posuda, za svežu kobasicu ambalaža namenjena čuvanju sirovog mesa, a za pojedine suhomesnate proizvode drugačije pakovanje.

Zato nije loše imati nekoliko vrsta ambalaže, umesto da se svaki proizvod po navici umotava u istu foliju.

Datum na pakovanju rešava bar jednu dilemu

Kod domaćih proizvoda često nedostaje podatak koji je na industrijskom pakovanju sasvim uobičajen: datum proizvodnje.

Kada nekoliko nedelja kasnije iz zamrzivača izvuče kesu sa kobasicama, malo ko će se pouzdano setiti kada su napravljene i kada su zamrznute.

Zato vredi pitati proizvođača za datum pripreme i preporučeni rok čuvanja. Na pakovanje se potom može upisati naziv proizvoda i datum zamrzavanja ili otvaranja.

Datum kada je hrana doneta kući ne treba mešati sa datumom proizvodnje. Kobasica napravljena pre deset dana nije postala sveža samo zato što je tek danas stigla iz sela.

Korisno je i da starija pakovanja stoje ispred novih. Tako se neće dešavati da se najpre potroši ono što je poslednje stiglo, dok ranije zalihe ostaju zaboravljene.

Ako je hrane previše, ne mora sve u zamrzivač

Ponekad ni najbolje pakovanje ne rešava problem: jednostavno je stiglo više hrane nego što jedno domaćinstvo može da potroši.

U tom slučaju deo proizvoda može da se podeli sa rodbinom ili prijateljima, pod uslovom da je hrana pravilno transportovana i bezbedna za upotrebu.

To je naročito praktično kod mladog sira i drugih proizvoda koji ne mogu dugo da stoje. Bolje je nekome dati deo dok je svež nego čekati da mu prođe rok.

Za ostatak je dovoljno napraviti jednostavan raspored: šta se jede narednih dana, šta može u zamrzivač i šta zahteva posebne uslove čuvanja.

Domaća hrana često je dragocena baš zato što se pravi u manjim količinama, po porodičnim receptima ili od namirnica čije je poreklo poznato. Šteta je da završi u smeću samo zato što je po dolasku kući sve završilo u jednoj prepunoj fioci frižidera.

Dunja Nenadović

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

Share via
Copy link