Lifestyle

Dobro plaćeni poslovi koje niko ne želi

Krajem juna, prema evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje Srbije registrovano je 659.698 nezaposlenih, od čega su čak trećina mladi. Više od polovina njih je bez osnovne ili sa osnovnom školom i zanatom, odnosno trećim stepenom stručne spreme.

Od ukupnog broja evidentiranih nezaposlenih, kada se saberu oni bez i sa osmoletkom i oni koji su završili trogodišnji zanat, dobije se brojka od 368.548 nezaposlenih lica za koje je unapred jasno da teško mogu da nađu bilo kakvo radno mesto jer se nisu školovali.

Direktor Nacionalne službe za zapošljavanje Srbije Zoran Martinović ističe da je kod nas nezaposleno 31,2 odsto mladih, što je čak dva i po puta više od opšte nezaposlenosti. Dodaje da je evropski prosek nezaposlenosti mladih oko 18,5 odsto, kao i da čak oko 16,5 odsto mladih u Srbiji niti radi, niti se školuje. Logično pitanje je od čega onda žive i ko ih izdržava i mogu li sebi dozvoliti luksuz da biraju šta će da rade?

No, logika često nema veze sa stvarnošću niti može da pobedi ono što je duboko u naš mentalitet usađeno, a to je da je bolje sedeti nego raditi za male pare ili raditi nečega čega se sami stidimo. O tome govori i podatak da u mnogim selima širom Vojvodine, a tako je i u drugim delovima države, farmeri mesecima ne mogu da nađu čobanina iako nude platu između 200 i 600 evra mesečno.

Čak i oni radno sposobni koji prihvate da čuvaju ovce ili krave, nastoje da od okoline sakriju da su čobani “jer je to sramota”. No, ta “sramota” donosi u njihov džep više novca nego što zarađuju radnici “Fijata”.

Tako su i dva čobanina u selu Pavlovci, rumska opština, koji čuvaju 56 krava i za to od meštana naplaćuju 56.000 dinara, priznaju da tom zaradom hrane decu, ali ne žele da se o tome naveliko priča i piše kako se ne bi brukali. Pri tom, oni savesno i pošteno obavljaju svoj posao i meštani su zadovoljni njihovim radom i ne bi ih menjali ni za šta. I meštani banatskih sela muku muče da nađu čuvara ovace jer niko neće da se lati čobanskog štapa, a nekoliko stotina radno sposobnih građana ovog vojvođanskog regiona prima socijalnu pomoć.

Nacionalna služba za zapošljavanje godinama beleži poslove koje niko neće da radi bez obzira na to koliko su plaćeni. Podaci pokazuju da vlada slabije interesovanje za obavljanje težih fizičkih poslova u poljoprivredi, rudarstvu i građevinarstvu, ali se zaobilaze i terenski poslovi akvizitera, agenata osiguranja, trgovačkih zastupnika. Nezaposleni, pokazuje analiza NSZ, posao i odbijaju kada im se nude loši uslovi rada, odnosno kada je plata ispod prosečne za te poslove na regionalnom niovu, ali i zbog neplaćanja prekovremenog rada.

Situacija je slična i kod sezonskih poslova, iako se ovih dana za branje malina i kupina plaća i 2.000 dnevno, a teško je doći i do berača povrća. Zbog toga poljoprivrednici muku muče da nađu radnike u Srbiji, dok su ranije, dok Rumunija nije ušla u EU, mogli da na sezonskim poslovima zaposle njihove državljane. Oni sada više neće da rade kod nas, a ako i pristanu traže mnogo veće dnevnice nego što su naši poljoprivrednici spremni da plate.

Dok mlađi i stariji IT stručnjaci lako pronalaze posao i gotovo ih nema na birou, radnici u poznim godinama ne mogu da se zaposle jer ih poslodavci diskriminišu.

Vozači, pekari, mesari, radnici na građevini i drugi profili uglavnom trećeg stepena obrazovanja trenutno su najtraženiji na birou u Južnobačkom okrugu – međutim, poslodavcima je potrebno više ovih radnika nego što se nudi, a stariji od 50 godina najčešće neće biti izbor, uprkos dugogodišnjem stažu. Takođe, neformalno obrazovanje u vidu kurseva, obuka, prekvalifikacija i dokvalifikacija preuzima ulogu formalnog obrazovanja, u koje niko više od 20 godina nije ulagao.

10 saveta šta možete da radite dok tražite posao

Čitajte Luftiku na Google vestima

156 Shares
156 Shares
Share via
Copy link