Kolumne

Srećnik ili prokletnik? Život u Srbiji i odlično režiran horor u kojem nemilice statiramo

slika
Printscreen Collage

Postoji li neko u Srbiji kome nikada nije palo na pamet da svoj život u potpunosti preseli u neku drugu zemlju? Prijatelj mi je malo pre ove poslednje pandemije rekao jednu interesantnu, a ispostaviće se, vrlo preciznu istinu formulisanu kroz sasvim neočekivano pitanje.

„Je l ti se čini da ceo svet polako počinje da liči na Srbiju?“

Nedugo potom, krenulo je rasulo. Policija je u Amstedamu, nekada najliberalnijem gradu krenula je da pendreči neposlušne građane, snimci policijskog nasilja iz načelno demokratskih zemalja preplavili su internet, a ubrzo su došli i ekonomski problemi. Naravno, ni rat nije mogao da zaobiđe kao vrhunac nesreće.

Odlično režiran horor u kojem nas niko nije pitao želimo li da statiramo.

Za to vreme, od zaključavanja vratili smo se migracijama. U ovom naopakom svetu i Srbija je postala primamljiva opcija za Ruse, Ukrajince i druge nacije koje traže… Šta li traže, pitam se često? Mir?

Imamo li mir ili se rađamo, životarimo i umiremo u nemiru duše, tela i bankovnih računa?

Dolaze Rusi i Ukrajinci, beže od rata. Dolaze u zemlju gde najviši državni funkcioneri pričaju kako nas samo jedan incident deli od novog oružanog sukoba. Opet Kosovo. Gde narod proživljava psihološki i medijski eksperiment uterivanjem stalnog straha od smrti, krvoprolića, bolesti, gladi, inflacije, ukidanja viza, žutih kuća i ustaških pokliča, pogleda Aleksandra Vulina i osmeha Dragana J. Vučićevića.

Dolaze u zemlju gde se građani osećaju sigurnije kada murije nema na vidiku u odnosu na neprijatnu jezu koja se u kadru pojavi zajedno sa džipom Interventne jedinice.

U zemlji gde predsednik države izgovara sledeću rečenicu:

„Nemamo pravo da uništavamo živote većeg broja ljudi nego što je to bilo predviđeno prvobitnim planovima.“

Mladi ili oni koji se mladima prave rekli bi – NEMA DALJE.

Imamo li dakle mir ili živimo krčkajući se na tihoj vatri pred vratima pakla? Prividni mir, rekao bih, jer u suštini mir ovde ne postoji.

Čak se i u područjima gde se mir možda i mogao potražiti, po obroncima i zabačenim selima, više ne može u potpunosti pronaći jer postoji opasnost da će neka od tih rudarskih dozvola za ispitivanja i kasniju eksploataciju biti izdata upravo u vašem komšiluku.

Živimo u zemlji ugroženih reka, šuma, livada. Gde ljudi u gradovima umesto igračaka svojoj deci kupuju prečišćivače vazduha, gde se deca rađaju da bi ih političari arčili za svoja potkusurivanja, gde majke i danas traže ostatke sinova svojih da bi se dvadesetak godina kasnije sklapali bilateralni sporazumi između „prijateljskih zemalja“.

Elem, šta bi vi preporučili ljudima koji razmišljaju da se presele u Srbiju?

Priroda, dok je još nisu u potpunosti izbetonirali i izrovarili, zaista je lepa i pitoma u ovoj našoj Srbiji. Domaća hrana kod seljaka koji i dalje znaju šta znači dobra klopa. Ima Srbija još mnogo toga da ponudi, ima toliko divnih stvari, dobrih ljudi, ali… To ali sreću kvari.

Nova hit serija “Kabinet čudesa” otključava sve vaše dečje strahove i noćne more (VIDEO)

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

Share via
Copy link