Ljubimci

Nađite nekoga ko će vas zagrliti kao ovaj majmunčić i uzvratite istom merom

ljubav
Printscreen

„Mislite li da je svet užasno mesto puno nepravde i bola“, pitanje je u naslovu jednog tvita koji prati video snimak pun ljubavi i harmonije. U svetu ambicija bez moralnih skrupula, nežne duše stradaju kao koleteralna šteta, a njihova izumirujuća vrsta sve se nemilosrdnije progoni jer dovodi u pitanje smisao jurnjave za profitom koji donosi samo površna zadovoljstva, bez ikakvog dubljeg duševnog ispunjenja.

Autor tvita sam odgovora na sopstveno pitanje, vrlo jasno i nedvosmisleno, dajući nam do znanja da na ovom svetu zaista postoji dobro i zlo. Iako je zlo sve mudrije i najčešće se kamuflira u spoljašnju primamljivost pružajući utisak bezopasnosti, taj oklop vešta je i gorka laž koju je svako od nas u svom životu naivno ispio verujući da ne čini ništa loše.

„To je“, odgovora tviteraš, „ali je i ovo“ navodi nakon čega sa nama deli ovaj dirljivi klip koji daje odgovor na mnoga pitanja koja muče savremenog čoveka.

Ljudi su konzumatori koji u zadovoljavanju svojih osnovnih poriva ne dovode u pitanje kako je započeo i tekao proces zadovoljenja tih njihovih prohteva. U tom procesu stradaju neizbrojiva živa bića, biljke, životinje, pa čak i ti navodno povlašćeni ljudi i njihova deca.

Ishrana, ogrev, voda, ali i sve druge životne komponente koje koristimo u svakodnevnom životu nastale su kao izrabljivanje, ubijanje ili mučenje drugog živog bića. Priroda jeste surova, ali je i zato pravična majka koja oduzima onda kada shvati da su njena razmažena derišta preterala sa izvoljevanjem.

Oduvek je život imao najmanju cenu u društvenim relacijama, iako je odavno postavljan na tron kao najsvetiji i i najvredniji dar. Razne ideologije su prihvatane i onda odbacivane kao potpuni neuspeh, a sada živimo kapitalizam kao dogmu modernog društva. Stare ideje se odbacuju u celini, bez mogućnosti prezentovanja ili isticanja nekih vrlina koje bi se mogle koristiti i u aktuelnom sistemu.

Čvrsto se držimo postavljenih granica, ne razumevajući da je neophodno usvajanje pojedinih starih pozitivnih vrednosti, iz neke prethodne epohe, njihovo hitno implementiranje u sadašnji sistem i odbacivanje dokazano pogrešnih vrednosti, kako novih tako i starih. Tako je u ovom novom dobu odbačena ideja kolektivizma, solidarnosti, časti i poštenja, a u prvi plan njihova mesta zauzimaju beskrupulozna individualnost, egoizam, lopovluk, nemoralne šeme i kombinacije koje dovode do lakog keša bez obzira da li u čistilištu tog našeg pakla neko drugo biće pati i gladuje.

U prirodi ova naštampana relikvija nema nikakvu vrednost. Tu važe naša čula, naš udah, izdah, naša duša i otkucaji srca koji se prilagođavaju šumu vetra, pesmi ptica ili zracima koji se promaljaju kroz oblake i lišće. Tu smo svi pred njom mali, nemoćni i jednaki, ponekada čak i zahvalni, sa svim našim osobenim karakteristikama.

Svet nije crno beo, on predstavlja toliko toga i svakome od nas vredi onoliko koliko smo spremni da vremena i životne energije usmerimo i na druga bića koja sa nama mogu činiti savršen sklad. Betoniranjem, eksploatacijom ruda poput litijuma, zatrovanim vazduhom i guranjem reki u cevi mi smo u našem mikrosvetu prešli tu crvenu liniju zdravog razuma, a ovakve scene, kao iz ovog kratkog videa, biće sve ređa pojava koju buduće generacije neće imati prilike da dožive.

Čuli smo predsednika, rađajte decu jer „neće imati ko da nam radi u fabrikama“, stranim naravno, a to što ti nerođeni radnici neće imati šta da dišu, piju ili zdravo jedu, to nije pitanje za sadašnje generacije dvonožnih primata.

Obratite pažnju na svoju okolinu, svako od nas ovaj svet može učiniti lepšim mestom. Zaista svako. Ne okrećite glavu i reagujte na nepravdu. Pomilujte i zagrlite one kojima će taj čin uliti toplinu, sigurnost i emociju ljubavi. Nađite nekoga ko će vas zagrliti i neće ispuštati kao ovaj preslatki majmunčić i slobodno uzvratite.

Bobi je prešao 4.000 kilometara, 6 meseci lutao po bespućima Amerike i vratio se kući

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

40 Shares
Share via
Copy link