Balkan Magazin

Vučić dogovorio Europrajd još 2019. i sad ne zna kako da se izvuče, pa straši ratom

Balkan prajd
Printscreen Collage

Hrvatski predsednik Zoran Milanović „pomalo zaverenički“ je komentarisao podizanje optužnice protiv hrvatskih ratnih komandanata navodeći da je sve tempirano u ovaj čas jer je cilj da se „skrene pozornost sa problema koje vlast u Beogradu trenutno ima“.

Po rečima i ubeđenju Milanovića, Hrvatska je ta koja teži trajnom pomirenju između dva naroda, ali je srpska optužnica dokaz da nema političke volje da se „grozna priča sa ratom, u kojem je Srbija napala Hrvatsku, a ne obratno, konačno stabilizira“.

– To je organizovao predsednik Srbije koji za dve, tri nedelje ima organizaciju Europrajda. Tamo će doći desetine hiljada ljudi iz cele Evrope. To je dogovarano 2019. godine u vreme kada je svet izgledao drukčije i kada je izgledalo da će zauvek biti tako. Međutim, da sad može to bi zapalio. S obzirom da su tada dali jamstva, sada se ne mogu iz toga povući. Ne znaju kako reći ne – rekao je hrvatski predsednik uz napomenu da se u Srbiji organizuju litije za „spas od grijeha“, te da „sve to Vučića jako opterećuje i treba probleme na drugoj strani“.

Milanović je prstom dotakao direktno u ranu srpskog društva, onaj otečeni deo mozga oboleo od neprestane manipulacije i lečenja dežurnog psihijatra sa klinike na Andrićevom vencu koji čitavu deceniju primenjuje pogrešnu terapiju mazanja očiju građana.

Bez namere da držim stranu hrvatskog predsednika, već stranu logike i zdravog razuma, jasno je valjda već svima da je podizanje tenzija u regionu izazvano veštački i služi samo za skretanje pažnje.

Ako je Europrajd razlog što toliko dugo živimo u neizvesnosti novog sukoba na Kosovu, te da je upravo to razlog zbog čega se baš sada podiže optužnica protiv hrvatskih pilota i komandanata nakon 27 godina, onda ludilo u kojem živimo i koje nazivamo realnost konačno odlazi u crveno i postaje nemoguće za podneti.

Taj nametnuti stres koji je razvio društvenu anskioznost i zabrinjavajuću ravnodušnost na sve neverovatne afere kojima svedočimo dugi niz godina i dalje se beskrupulozno iskorišćava i pospešuje kako bi se zaštitila novoizgrađena politička i biznis elita u duboko osiromašenom društvu.

Trgovina i zloupotreba parola „mir i stabilnost“ i „samo da rata ne bude“ onemogućava iole normalno funkcionisanje običnog sveta koji želi da planira svoju budućnost na ovim prostorima.

Danas u Srbiji postoji onaj potpuno neobavešteni deo naroda koji uopšte ne prati šta se dešava sa situacijom na severu Kosova, koji pojma nema o kakvim tablicama je reč i nije čuo niti jedno Vučićevo dramatično obraćanje u kojima obično na kraju poručuje da će „Srbija pobediti“.

Postoje i oni koji jedva čekaju da u nekom budućem incidentu padne ljudska žrtva kako bi se objavilo da nemamo kud i da je rat neizbežan. Po mogućstvu već prvog septembra, a možda i onda kada „Rusi izađu na Dunav“.

A tu su i oni koji žive u ubeđenju da je priča kao i uvek prenaduvana i da nikakvog novog rata neće biti, da je Kosovo završena priča i da problem sa tablicama nije realan povod da ljudi iznova navuku uniforme, krenu u smrt i u konačno izbavljenje od ovozemaljskih muka.

Spokoj remeti činjenica da je ogroman deo ovdašnje javnosti svojevremeno bio ubeđen da nikakvog rata u Jugoslaviji neće biti. Ili, ukoliko želite skorašnje primere, ista je „logika“ važila i pred veliki oružani sukob u Ukrajini ili pak pred buktanje koronavirusa jer je on u „nekoj tamo dalekoj Kini“.

U prirodi je čoveka da odbija negativnosti kako bi se mogao skoncentrisati na redovne aktivnosti i zaduženja, ali sve to pada u vodu kada kolektiv upadne u problem koji se tiče svih nas. Ignorisanje problema i činjenica možda je put ka nekom kratkoročnom rešenju, u svrhu čuvanja mentalnog zdravlja, ali kada nesreća eskalira i oružje se potegne onda nikakvo ignorisanje ne pomaže i svi se odjednom nađemo u čudu sa pitanjem kako smo dovde dospeli.

Reči Milanovića nisu izmišljena topla voda jer je strategija „zavadi pa vladaj“ poznata već hiljadama godina. Toj poganoj zavadi obično u pomoć pritrči dogovor onih koji već vladaju kako bi se potčinjeni i zaslepljeni narod bavio isključivo nacionalizmom i skoncentrisao na „neprijatelje“ umesto na svoju tužnu sudbinu i siromaštvo koje se ovakvom političkom i ekonomskom praksom nikada neće iskoreniti.

Na kraju, ostaje nam da vidimo kako će se „zvanični Beograd“ izvući iz ove zbrke, hoće li uspeti lobotomiranoj javnosti da opravda popuštanje kosovskim vlastima i LGBT+ zajednici ili će nas sve uvući u neki novi pakao, kao da nam ovaj već nije dovoljan.

Organizatori Evroprajda o Vučićevićevim tvrdnjama da nadolazeći rat otkazuje šetnju

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

74 Shares
Share via
Copy link