Magazin

Mesi na zemlji Maradona na nebu: Poslednji mundijalski tango fudbalskog čarobnjaka

messi
Foto: REUTERS/Pedro Nunes

Gledaćemo poslednji tango fudbalskog genijalca, ples čoveka koji je prkoseći zakonima fizike svojim sportskim talentom obeležio ovaj vek i kojem je još jednaput ostao samo taj jedan korak do ispunjenja dečačkog sna da svojoj zemlji, Argentini, vrati titulu prvaka sveta i dosegne nebeske visine svog prethodnika Dijega Armanda Maradone.

Sećam se kada sam preko TV „kutije“ prvi put gledao Mesija kako igra fudbal. Igrali su Rajkardova Barselona protiv Murinjovog Čelsija.

U Barsi tada neprikosnoveni Ronaldinjo, Eto, a na desnoj strani šansu je dobio nepoznati tinejdžer, izdanak omladinske škole.

Sve oči odbrane Čelsija, ali i svih zagriženih ljubitelja fudbala bile su uprte u Ronaldinjov osmeh. Svi su čekali kakav magičan trik će ovoga puta izvesti.

Murinjo je udvajanjem pokušavao da izopšti brazilskog mađioničara od namere da diktira igru, ali nije se nadao kakva pretnja dolazi sa desnog krila. Ronaldinjo je sa osmehom svetla pozornice počeo da prepušta pravom gospodaru igre. Anonimni levonogi Argentinac tada je demonstrirao moć, nagovestivši šta ćemo gledati narednih 15-ak godina.

Od levog beka Del Orna i fudbalske zveri Arjena Robena napravio je amaterske igrače te 2006. godine. Dugokosi klinac izluđivao je Abramovičeve ljubimce te je španski bek zasluženo isključen zbog grubog prekršaja nad do tada neviđenim talentom.

Bio sam u gimnaziji tih godina, gubio vreme, a dečko stariji od mene samo dve godine napravio je neviđenu senzaciju na meču Lige šampiona. Ja ništa slično ni pre ni posle toga nisam video. Čast svim majstorima fudbala koje sam gledao i za njih navijao, ali ta utakmica označila je početak jedne nezaboravne vožnje zbog koje je za mene Mesi, bez sumnje, najveći ikada.

Za Argentinu je debitovao, gle čuda, protiv reprezentacije prelazne faze iz Jugoslavije do Srbije, zvane Srbija i Crna Gora.

To je bio prvi ’soft pornić’ koji se emitovao na RTS-u, a pri rezultatu 3:0 za Argentinu u igru ulaze tada još uvek tinejdžeri – Karlos Tevez i Lionel Mesi. Na kraju 6:0, a Mesi je upisao i svoj prvenac na debiju. Priča se da Krastajić i Gavrančić od tog meča još uvek pokušavaju da pronađu životni balans.

Od tada Mesi je osvojio apsolutno sve i to više puta, a ostala je još samo ’boginja’ sa svetskog kupa.

messi 2
Foto: REUTERS/Kai Pfaffenbach TPX IMAGES OF THE DAY

Od titula za Barselonu i PSŽ, Mesi se može pohvaliti sa:

– 4 lige šampiona

– 10 titula španskog prvenstva

– 7 španskih kupova

– 3 svetska klupska prvenstva

– 3 evropska superkupa

– 8 superkupova Španije

– 1 Francusko prvenstvo

Sa Argentinom je osvojio:

– 1 Kopa Amerika

– Svetsko prvenstvo za igrače do 20 godina

– Olimpijsko zlato u Pekingu

– Srebro na Svetskom prvenstvu u Brazilu

Pored toga osvojio je pregršt individualnih priznanja, a u mnogobrojnim rekordima izdvaja se jedan koji verovatno niko neće biti u prilici da ugrozi u dogledno vreme.

Momak je osvojio čak 7 Zlatnih lopti, trofeja koji se dodeljuje onom najboljem igraču na svetu. Ukoliko Argentina pobedi u finalu, teško da će mu izmaći još jedna zlatna za kraj.

Sećam se, razgovarao sam sa dedom. Čovek voli fudbal, gledao je Pelea, Bekenbauera, Krojfa, Maradonu, Zika, Garinču, Džajića, Šekularca. Istorija fudbala sazdana u iskustvu meni vrlo bliske osobe.

„Ovo nisam u životu video“, njegova je rečenica nakon jedne od onih briljantnih utakmica Lea Mesija.

To mi je bilo dovoljno da shvatim kako prisustvujem kreiranju neke nove realnosti, nekog novog fudbalskog božanstva, stvaranju istorije sporta, sa svim njegovim lošim i kriminalnim, kao i onim čarobnim stvarima.

Čigra koja ima tu krv Latinosa, nešto nalik nama sa Balkana. Kada mu se igra, ostali na terenu mogu da produže trk i donesu pivo, a kad mu se ne igra to je prilično mučno gledati.

Sreća pa mu se tokom karijere baš igralo.

Iako su ga osporavali godinama da za Barselonu igra fantastično i da za svoju reprezentaciju ne daje 100 posto svojih kapaciteta, sada su se Argentinci izgleda opametili shvativši da upravo on na svojim plećima nosi ovaj tim. Kao nekad Maradona.

Na pitanje ko je bolji, Mesi ili Maradona, jedan navijač argentinske reprezentacije u Kataru dao je jedini ispravan odgovor.

„Obojica! Mesi na zemlji, Maradona na nebu.“

Navijanje za autsajdere nekako je bliže nama, izumčenima i napaćenima, nacijama koje su veliki vekovima ugnjetavali. Zato je uspeh Maroka i Hrvatske toliko odjeknuo.

Ali ukoliko fudbal poznaje pravdu, onda će Mesi svoj poslednji tango okončati kao svetski šampion i svaki pravi ljubitelj fudbala će navijati za njega. Kralj ove igre je to zaslužio.

Argentina od Maradone nije osvojila ovaj trofej, ali možda je upravo njegova prerana smrt ta karika koja je nedostajala. Znam da zvuči morbidno, ali Božja ruka sada nadgleda odozgo i svoju strast prenosi na igrače pa čak i na uvek rezervisanog Mesija koji je konačno dozvolio svetu da upozna u njemu dugo skrivanog Argentinca.

Očekuje se finale sa Francuskom koja prethodno mora večeras da dobije neverovatni i do sada nesavladivi Maroko. Zato sačekajmo večeras to drugo polufinale, možda je sve ipak drugačije suđeno. Zamislite da Maroko uđe u finale i u njemu ukrade i oduzme Mesiju poslednju priliku?! Večeras se odlučuje taj drugi partner u poslednjem tangu. Uživajmo, i sačekajmo taj tango smrti, neka se sve zavrti i neka bude kao nekada pre, davnog 29. juna 1986. godine u Meksiku.

Zanimljivost i simbolična koincidencija glasi – Mesi je rođen 24. juna 1987. godine, skoro pa ravno godinu dana nakon što je Maradona podigao pehar.

Sve ima svoje zašto, svako od nas ima neku svoju ulogu ali je očigledno onaj gore namenio Argentincima dva virtuoza, bez kojih ova igra ne bi bila najvažnija sporedna stvar na planeti Zemlji.

Za kraj, poslušajte ovaj izliv ljubavi jedne strastvene nacije prema svom heroju uobličen kroz reči jedne argentinske reporterke.

– Ono što sada želim nije da ti postavim pitanje, već hoću da ti kažem par reči: sledi nam finale Svetskog prvenstva i želja svih je da ga osvojimo. Ali uprkos sjajnim rezultatima postoji bezbroj razloga zbog kojih svaki Argentinac treba da bude ponosan. To ti iskreno kažem. Nema deteta koje ti se ne divi… ulepšao si živote svima. I to je za nas mnogo veće nego bilo koji trofej. To ne može da ti oduzme niko – zahvalnost naroda za trenutke tako velike sreće koju si doneo. Hvala ti kapitenu – izgovorila je novinarka Mesiju koji je jedva suzdržao suze.

Za slavu, za istoriju, za nacionalni ponos, za sanjare i otpisane, za Maradonu i osmeh nebesa. Igraj Mesi kao nikada pre!

Prošla je prva godina bez Maradone, Božija ruka i dalje je tu da podseća na najslađu krađu u istoriji sporta

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

Share via
Copy link