Magazin

Ako mi ne smemo da radimo, ko će onda da Vas šiša, poštovani Predsedniče?

Beogradska frizerka Bojana Kontić odlučila je da predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću uputi otvoreno pismo nakon odluke Kriznog štaba kojom će, između ostalog, i frizerski saloni biti zatvoreni od sutra ujutro do ponedeljka.

Poštovani Predsedniče,

Osećam potrebu da vam se obratim i kao predsedniku i kao čoveku. Volim svoju zemlju, ne želim da odem iz nje, želim da moje dete raste u kulturi kojoj pripada. Mali preduzetnik sam koji redovno izmiruje sve obaveze prema državi, obožavam svoj posao i ne želim da ga prekinem ni u pandemiji, ako već ne moram.

Od početka se pridržavam svih mera, ali moram vam reći da su mere u mom frizerskom salonu daleko strože od vaših. Osećam se vrlo nemoćno u situaciji, kada znam da sam dala sve od sebe da zaštitim svoje klijente i svoj posao. Možda vama ne znače puno doprinosi malih preduzetnika (ne bih da vas uvredim ili provociram) i možda mislite da nas nema dovoljno, ali ima nas itekako, naš posao nam mnogo znači.

Shvatajući ozbiljnu situaciju, uvela sam mere još od 5. marta 2020. godine. A znate li zašto? Zato što na taj način brinem o svojim klijentima, a oni poštujući mere mog frizerskog salona poštuju i čuvaju mene, moj posao i moju porodicu.

I sad ja Vas želim da pitam, da li je moguće da moj frizerski salon, gde je rad 1 na 1, može da doprinese širenju virusa više od prehrambrenih velikih prodavnica u kojima se ne poštuju propisane mere, broj ljudi i sama distanca?! Ili možda, da ne budem ironična ili pogrešno shvaćena, neka veća okupljanja koja su se desila u skorije vreme, recimo koncerti?

Molim vas, objasnite mi, šta je to što dodatno treba da uvedem u salonu, pored obaveznih maski, dezinfikovanjem apsolutno svih stvari u salonu (počevši od kompletnog alata koji moja ruka dodirne, pa do brava i svega što korisnik dotakne) i otvorenih prozora.

Šta je to što mogu da uvedem da mogu normalno da radim? Ja sam mama i samostalni roditelj koja dodatno brine i strahuje u ovakvoj situaciji, da ovim ću ponovnim zatvaranjem uskoro morati da zatvorim svoj salon.

Kako ću izmiriti poreze i doprinose koji mi stoje, sa poslom koji je već znatno manji za 70% od prošle godine? Ja se i dalje borim (i vakcinisala sam se) i ne odustajem od borbe imajući u vidu šta se planetarno dešava. Ali ponovnim zatvaranjem se stalno pitam i osećam pritisak kako ću platiti komunalije, kako ću obezbediti hranu za dete i mene.

Osećam se potpuno zaboravljeno i nezaštićeno, a na kraju i prepušteno samoj sebi u zemlji koju volim. Da li zaista treba da zatvorim svoj frizerski salon? To iskreno ne želim.

Želim da radim u svom salonu, o kome možda vi i ne razmišljate i ne znate da ja postojim .

Od njega hranim svoje dete i sebe i plaćam sve dažbine.

I sigurna sam da nisam jedina koja je u ozbiljnom problemu.

Moj frizerski salon nije leglo zaraze, a sigurna sam da i to sami znate.

Gledam vas svaki dan na tv-u i vidim da i vi isto brinete o svojoj kosi kao i svi drugi ljudi.

Znam da se ne šišate kod mene (a možda i nekad svratite, nikad se ne zna), ali kako će vas ošišati moj kolega kada nema mogućnosti da radi, ko će onda vas da šiša, poštovani Predsedniče?

Srdačan pozdrav i hvala vam na izdvojenom vremenu,

Bojana Kontić

Sin Marine Tucaković bez dlake na jeziku: Vučiću, ti nisi čovek, ti si greška

Čitajte Luftiku na Google vestima

113 Shares
113 Shares
Share via
Copy link