Magazin Novi Sad

Novosađanka Natali napisala potresan sastav o prijateljstvu s Romkinjom Seminom i dobila 1. nagradu

natali
Natali Mirimanov, foto: privatna arhiva

Tada osmogodišnja Natali Mirimanov iz Novog Sada osvojila je prvo mesto na literarnom konkursu Instituta za javno zdravlje Vojvodine na temu “Dobri prema sebi, dobri prema drugima”.

Pisala je o prijateljstvu nje i jedne Romkinje koja je svakodnevno trpela nasilje.

Ovo je njen nagrađeni rad:

Semina je malo krupnija devojčica, malo tamnije boje kože, imala je kratku kosu tamnu kao ponoć, malo deblje braon obrve i često pocepanu obuću.

Semina je Romkinja kojoj su se stalno smejali: Nikola, Lav, Aleksej, Srđan, Dušan, Anastasija i Nera.

To se dešavalo na malom i velikom odmoru dok učiteljica nije bila tu.

Svi su govorili iste reči ali su se one stalno ponavljale. Govorili su joj: „Ti si prljavi đubretar“.

Dušan ju je jednom gurnuo na radijator. Tada sam je prvi put videla kako plače. Niko Dušanu nije rekao da je to pogrešno, niko osim mene.

„Dušane to uopšte nije bilo pošteno što si uradio! Zašto si je gurnuo na radijator?“

Dušan je samo rekao: „Zato što je to zaslužila kada je Ciganka“.

Meni su stalno govorili: „Nemoj uzimati Semininu užinu zato što je njena užina iz đubreta“ kad god bih htela da podelim užinu sa njom.

Kada sam pitala Seminu: „Hej, šta bi želela da ti kupim za rođendan?“ Nera me je povukla i rekla mi: “Nemoj ništa da joj kupuješ za rođendan ona će to uvek uništiti.“

Semina i ja smo se veoma neprijatno osećale.

Niko od onih koje sam nabrojala nije hteo da se družim sa Seminom zato što je ona Romkinja.

Kada si Rom, to njima znači da sediš na klupi i prosiš, to njima znači da su oni prljavi ali meni ne.

Sada mi je veoma žao zato što je Semina otputovala u Nemačku i što se možda nikada nećemo videti.

Moja poruka je da se nikada ne smejemo Romima jer su oni jednako vredni kao i mi.

*u odnosu na originalan tekst koji je napisala Natali, izmenjena su samo imena dece

Sve balkanske predrasude i zašto ne možemo da ih se otarasimo

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

komentara

Klikni da objaviš komentar

  • I deca, čija su imena izmenjena, NIKADA se NISU tako odnosila prema devojčici Romkinji, čije je ime, takođe, promenjeno!

    • Zar mi odrasli ne treba da uvidimo siru sliku? Nije poenta u pojedinacnoj deci nego u otvaranju prostora za razgovor o problemu koji je uostalom prisutan u svakoj skoli i svakom razredu… Deluje kao da se mi odrasli plasimo problema..ali nije ni cudo s obzirom na to koliku pomoc i podrsku pruza drzava i roditeljima i skoli.

  • Nekad je jednostavnije ili manje bolno “ne videti”.Mnogo više od toga brine negiranje da loše pojave jesu prisutne.Deci su promenjena imena.Znači,neko je po objavljenoj fotografiji i imenu nagrađene devojčice osetio poriv da tu nagradu obesmisli i da devojčicu optuži da izmišlja.Iako ne verujem da je išta u nagrađenom sastavu izmišljeno,pitam se otkud taj poriv odrasle osobe da reaguje tako negativno?Zar smo kao društvo dovoljno razvijeni i prosvećeni da i ne trebamo težiti ka boljem?Podizala sam dete s posebnim potrebama.Ne jednom,moje drugo dete bilo je izloženo maltretiranju druge dece jer je branilo svog brata.Priča ima sličnosti zbog teme o diskriminaciji koja JESTE prisutna i u našim dvorištima.Ne smemo je negirati i još dozvoliti da se nagrada za plemenitu misao pretvori u svoju suprotnost,u neku vrstu protivoptužbe i kazne.

  • Sastav je napisan po instrukciji majke koja je na ovaj nacin zelela da dodje u prvi plan. Igrom slucaja znam iz prve ruke o kome se radi jer je moje dete imenovano u originalnom sastavu. Majka, borac za ljudska prava i prava deteta, je naterala sopstveno dete da izmislja i laze. Isti sastav je procitan pred odeljenjem gde se navedeno ponizavanje odvijalo. Deca iz odeljenja su se uzasno potresla iznetom neistinom. Danima pricala kako oni to nisu radili, kako su se druzili sa pomenutom S. i kako je nikada nisu zapostavljali. Ovo je cist primer sebicluka majke koja je na ovaj nacin ponizila i svoje dete koje je suoceno sa drugarima i uciteljicom moralo da se pravda kako je to sve bio njen san i kako ona zna da se to nije desilo. Sramota za majku!!! Zarad svoje egoisticnosti nasu decu je obelezila. Iako je mesec dana proslo od toga moje dete i danas pita hoce li neko od cika koje su dale nagradu za sastav misliti da je to istina i da je ona zaista bila bezobrazna prema pomenutoj S.
    Molim nadlezne da se pre objavljivanja ovakvi tekstovi provere. Da je kojim slucajem moje dete imenovano kao nasilnik (kao sto je u originalnom tekstu) tuzila bih i vas i majku.
    Jos jednom velika sramota!!!!

  • Nisu bitna imena. Zapitajte se svi kako odgajate i čemu učite svoju decu… zbog čega na jednoj strani teoretišemo o “ravnopravnosti” a na drugoj gledamo drugačije kada nam se ispred samoposluge “za dinar” ili “nešto sitno” obrati romsko dete? Pre neki dan sam prisustvovala sceni gde mala, slatka devojčica traži od bake novac za ljuljanje na “konjiću” ispred samoposluge i njoj nepoznatu ženu koja vadi novac i sa osmehom joj ga daje… objašnjavajući baki kako je mala slatka i kako joj se dopada. Nekoliko metara dalje, ispred ulaza, stajala je bar jednako slatka, tek neku godinu starija romska devojčica moleći za “nešto sitno”. Ista fina gospođa je okrenula glavu, osmeh je odavno skinula i prošla ignorišući je. Ne, nisam rekla da se svakom detetu koje prosi da novac, ali ovo je bio tako očigledan slučaj diskriminacije da nisam mogla da ga ne primetim sa tugom. Da li mislite d vaša deca ne vide te poglede koje sklanjate, da nisu svesna da ih slanjate dalje od “prljave” romske dece, čak i ako im pričate drugačije?
    Bravo za ovu malenu… bravo i za sve one koji su je vaspitavai i učili… već sad znaju da su odgajili Čoveka.

7.3K Shares
7.3K Shares
Share via
Copy link