Magazin

Cene života u Srbiji 2020-2022: Pileće belo i jogurt postali luksuz, ko se jako stisne biće za metar drva

potrošačka korpa
Printscreen

Porast cena proizvoda i usluga već je ’pojeo’ najavljeno povećanje plata, ali mi se ne obaziremo jer ipak je važnije šta je izrečeno u medijskom ratu između Željka Mitrovića i Bake Praseta, kao i ko je spreman da ide do kraja, protivnici ili zagovarači Evroprajda.

Dok režim pokušava da prikriva konstantan rast cena slatkim pričama o ekonomskom napretku, potrošačka korpa smanjuje se iz dana u dan, a oni koji biraju različite prodavnice zbog različitih artikala sa nešto nižim cenama trošeći pritom đonove na obući dobro znaju koliko su se nece promenile samo u prethodne dve godine.

Na Tviteru je član Stranke slobode i pravde Dušan Nikezić objavio prikaz poskupljenja najosnovnijih potrepština.

Tako je po ovom izvoru litar suncokretovog ulja 2020. godine koštao 139,99 dinara dok je njegova cena ove godine dostigla vrtoglavih 215,99 dinara što predstavlja poskupljenje od čak 54 odsto. Šećer je u istom periodu sa 62,99 otišao na 102,99 dinara što je cena veća za 64 odsto.

Mleko je nedavno postalo najtraženija roba, a snimci gomilanja i kupovne histerije, nažalost, obišli su region.

Ukoliko ga uopšte pronađete u prodavnici platićete ga 124,3 dinara, što je u odnosu na 89,99 dinara iz 2020. poskupljenje za „tričavih“ 38 odsto.

Pileći file poskupeo je za dve godine 79 odsto, juneći but 71 odsto, dok su jaja otišla i preko 75 odsto u odnosu na istovetan period.

Benzin i dizel takođe su odavno nasrnuli na novčanike, dok je u istom periodu minimalna plata porasla za samo 17 odsto, a prosečna penzija za 12.

Nisam od onih koji gledaju svaki dinar u prodavnici, osim za pivo, što je priznajem krajnje neodgovorno. Ne mogu da potvrdim ove zastrašujuće cifre, jer ne znam tačno koliko je šta koštalo pre dve godine, ali znam da je poskupljenje i te kako osetno.

To mogu da potvrdim i životom garantujem jer vidim kako se preznojim svaki put kada dođem na kasu supermarketa od straha da se ne šlogiram pred komšilukom, kako dobijam panični napad već nakon nekoliko dana od dobijanja plate, te kako se cifre i cehovi na fiskalnim računima iracionalno uvećavaju bez racionalnog objašnjenja.

Studiranje računa nakon dolaska kući iz prodavnice postaće nam ustaljena praksa u pokušaju da prevarimo sebe i sistem smanjujući potrebe i prohteve. I pašteta više nije jednostavna za priuštiti, jer joj je cena premašila 100 dinara. O tuna pašteti jedne od poznatih proizvođača da i ne govorimo.

Kako je krenulo, svi ćemo se prehranjivati iz sendvičarske SNS kuhinje koristeći i njihov organizovani prevoz da obiđemo rodbinu i prijatelje iz drugih gradova Srbije.

Nigde u Evropi danas ne cvetaju ruže, ali ovde je situacija odavno dogorela do noktiju i mi kolektivno klizimo ka apsolutnom siromaštvu koje će izjesti svaki file, butkicu i zanokticu našeg uspavanog bića.

Uspešno preživljavamo sve ove nedaće ćuteći i slušajući objašnjenja ekonomskih magova Siniše Malog i Jorgovanke Tabaković.

Ne mora čovek da bude ekspert da bi zakukao kada mu se ide na svirku, koncert, u kafanu, a ne može to sebi da priušti. Kada želi da se provoza do ili van grada, a ne može jer mu je lampica na crvenom. Kada detetu zatrebaju patike za trening ili školski pribor, a majka sa suzama u očima obeća da će svega biti.

E da, umalo da zaboravim.

Dolazi ta famozna zima, a drva nikad skuplja. Prema gore navedenim podacima drva su otišla za neverovatnih 67 odsto, pa se nemojte čuditi kada ljudi počnu da lože sve što im padne pod ruku, od guma i uglja preko plastike i laminata. Iste te ljude ćemo viđati po ulicama kako umesto sa onim krpenim i hirurškim koračaju ulicama sa gas maskama kao u nekom postapokaliptičnom filmu C kategorije.

Tu sve počinje i završava, sva priča o ekonomskom tigru i njegovim izvanrednim Dži Di Pi (GDP) rezultatima. Nekim čudom terapija Pinkom i Hepijem još uvek uspeva kod starijih pacijenata, dok su mladi prikačeni na tretman modernih tehnologija, a neki od njih i ubiru plodove svog poznavanja računara trudeći se da što manje zavise od ovdašnjeg sistema.

Ko preživi pričaće, a ukoliko zima zaista snažno udari, a drva ponestane, uvek se možemo grejati telima na skupovima naprednjaka dok upijamo mudre reči našeg vođe, našeg predsednika. Na proleće ćemo kao u Kenguru rasterećeno pričati: „To se osećalo govno do govneta.“

Poređenje cena iz 2008. i 2022. godine daje zanimljiv pogled na naše živote

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

140 Shares
140 Shares
Share via
Copy link