Zašto mladi ostaju na Balkanu?

Odliv mozgova predstavlja jednu od najčešćih tema na Balkanu, odmah nakon one o krizi u državi i društvu, koje je kao i sistem neuređeno. Međutim, malo je pažnje skrenuto na one koji su uprkos raznim statistikama većinski, a to su mladi ljudi koji odlučuju ostati. Da, upravo ovdje na Balkanu, koji je takav kakav jeste i koji navodno samo stvara plodno tlo za odlaske. Pronašla sam one koji demantuju navod, a evo i šta su mi otkrili.

Matej Brečić, mladi preduzetnik koji je pokrenuo Wear Pocket brend o svom ostanku u Hrvatskoj govori:“Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju te otvaranjem zajedničkog tržišta, očekivao se odlazak mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske u veće i razvijenije države članice EU. Poduzetnike u Hrvatkoj nazivaju i mazohistima, jer kada se pogleda u kojim birokratskim uvjetima rade, možemo reći da je to prigodan naziv. No unatoč negativnom ozračju u javnosti, odlučio sam ostati te graditi svoju karijeru u RH. Duboko u sebi osjećam kako Republika Hrvatska tek treba doseći prosperitet te uređenost. Svjedoci smo lošeg stanja u gotovo svim resorima (zdravstvo, pravosuđe, gospodarstvo), a opet imamo jedne od najvećih stručnjaka u spomenutim resorima sa gotovo najvećim izvozom mozgova u razvijene zemlje EU“.

Kada god je pokušavao objasniti razloge ostanka, u glavi mu se odvijala priča singapurskog uspjeha koja se može primjeniti i na ovim prostorima. Singapur je u samo jednoj generaciji napravio tranziciju iz zemlje Trećeg svijeta u jedno od vodećih gospodarstva Prvog svijeta, a za to je zaslužan Lee Kuan Yew – jedan od najvećih državnika kroz povijest. Ključ toga leži u obrazovanju te spremnosti javnosti na provođenje reforma. Prema njegovom mišljenju u Hrvatskoj trenutno nedostaje političke stabilnosti za provođenje ozbiljnih reformi koje bi omogućile brzo i efikasno poslovanje, smanjenje birokracije, sprečavanje odliva mozgova van Republike Hrvatske.

Vjeruje kako mlade moramo poticati tako da ih kroz obrazovanje osposobimo potrebnim znanjima i vještima, od razvoja ideja marketinga do sticanja elementarnih ekonomskih pojmova kako bi izgradili svijest te potaknuli mlade na razvijanje sebe kao individue. „Isto tako trebamo poticati roditelje da od malena djeci usađuju osjećaj odgovornosti“ zaključuje Brečić.

Sa njegovim mišljenjem se u pogledu ostanka slaže i magistar ekonomije, Robert Dacešin iz Banjaluke, koji i dalje vjeruje da ovdje ima prilika i da ako baš pokušavaš možeš naći posao koji želiš. „Naravno da nije lako i da treba mnogo više nego u ostalim zemljama da se trudiš, ali je svakako moguće. Smatram da ukoliko si dobar u tome što radiš, bio ti stolar, pekar, doktor, ekonomista ili nešto peto, da će te kad tad neko primjetiti. Mnogo ljudi ide odavde, bez da zaista pokuša da nešto naiđe, već ranije zaključi da posla nema i ne trudi se previše. Sistem je takav. Loš. Nikakav. Na nama je da ga prihvatimo ili ne. Ali ako si potrošio 20 i više godina gradeći nešto ovdje, kontakte, poznanstva, prilike, to sve bacaš tim odlaskom negdje. Ne kažem da nikada neću otići, vrlo vjerovatno da hoću nekada, ali barem za sad, mislim da je i dalje moguće imati budućnost ovdje“ zaključuje Robert.

Njegova sugrađanka i marketing menadžerka, a u slobodno vrijeme i fotografkinja, Mirjana Ribić za ostanak na Balkanu vjeruje da predstavlja avanturu, ali je uprkos prilici za napuštanje zemlje od prije godinu dana odlučila ostati. „Uvijek je postojala želja da ostanem u svojoj domovini i u njoj izgradim svoj život. Naći posao je pravi izazov, ali nije nemoguće. Kao za sve što mora da postoji želja, tako želja za radom mora da postoji. Vođena ličnim iskustvom poručujem mladim ljudima da budu uporni, da se više uključuju u dešavanja u društvu i da vjeruju u sebe“.

Sistem je takav. Loš. Nikakav. Na nama je da ga prihvatimo ili ne. Ali ako si potrošio 20 i više godina gradeći nešto ovdje, kontakte, poznanstva, prilike, to sve bacaš tim odlaskom negdje

Uključen u dešavanja, sa velikom vjerom u sebe, ali i druge mlade ljude, Emir Kustura, koordinator hoću.ba govori kako je i prije razmišljanja o odlasku već bio zaposlen.

„Razlog tome je što sam se za vrijeme studija, sasvim slučajno, uključio u nevladin sektor gdje sam prije svega vidio šansu kako korisno, pored studiranja, iskoristiti svoje vrijeme a u isto vrijeme mi je bilo zanimljivo biti aktivan, imati druge, volonterske, obaveze pored fakulteta, upoznavati mlade širom BiH i regije. Sve to je neplanirano rezultiralo tim da sam dobio i ozbiljan posao koji i četiri godine poslije radim“.

Iako razumije trend odliva mozgova iz BiH mišljenja je da se on temelji na pogrešnim stavovima. „Način razmišljanja mladih je takav da je potrebno što prije, sa što boljim ocjenama završiti studij i to će obezbijediti posao, ali nažalost u praksi je malo drugačije što naravno stvara razočaranje i frustracije. Bez novih radnih mjesta, sa hiperprodukcijom kadra svake godine jako je teško samo sa fakultetskom diplomom, bez ikakvog radnog iskustva ili prakse pronaći posao što pokazuje i statistika od preko 63% nezaposlenih mladih u BiH“ ističe Kustura.

Dodaje kako će u tom ogromnom „bazenu“ nezaposlenih lakše isplivati oni koji za vrijeme studija, ili srednje škole, već počnu biti aktivni, koristiti prilike koje im se nude kroz nevladin sektor, omladinske organizacije ali i druge prilike za mlade koji ima jako mnogo. Njegovo iskustvo kroz četiri godine rada sa mladima je pokazalo da mladi koji su iskoristili nešto od ponude koja se nudi dodatno razvijaju vještine koje poslodavci danas cijene i njihova pozicija na tržištu rada je bolja te su atkraktivniji poslodavcima.

Način razmišljanja mladih je takav da je potrebno što prije, sa što boljim ocjenama završiti studij i to će obezbijediti posao, ali nažalost u praksi je malo drugačije što naravno stvara razočaranje i frustracije.

Priču o odlasku zaključuje riječima:“Lično ne bih imao ništa protiv napustiti ovu zemlju ako bih imao priliku za dodatno usavršavanje vani prije svega zbog ličnog izazova i iskustva koje je neprocjenjivo kada napustimo svakodnevnicu i zonu komfora ali tek onda kada bih vidio da sam iskoristio sve prilike koje sam imao na raspolaganju ili kada bih osjetio da sam dostigao svoj maksimum ovdje. Zbog toga, mladi koji razmišljaju o napuštanju BiH prvo trebaju razmisliti da li su iskoristili sve što se nudi ovdje“.