Kako investitore sazrele u vreme kasne postmoderne izvesti na pravi put? Kako nakititi zgradu a ne preterati? Da bude doterana, ali i dalje dama. Recimo, ovako.
Lokacija, ulica, drvored, mali broj stanova i veliko povećanje cena na tržištu nekretnina, sve su to elementi koji su dali vetar u leđa ovom arhitektonskom projektu, koji kao autor potpisuje Miloš Kovačević iz biroa k2-kovačević konstrukcije iz Novog Sada.
Kovačević, poznat po projektima u novosadskoj Rotkvariji, i ovog puta ostaje u granicama kvarta u kom i sam radi i stvara, a ovog puta na adresi Lukijana Mušickog 1.
Dvorišta nisu parkinzi
Kako na početku naglašava autor arhitekture, razumevanje i poverenje ukazano od strane investitora igralo je veliku ulogu u realizaciji ovog projekta.
– Zbog male parcele i osnove, za kvalitet objekta je bila od značaja odluka da se dvorište ne koristi za parkiranje i da se u suterensku garažu pristupa samo liftom i eventualno kolskom rampom – objasnio je Kovačević.
Time je, kako dodaje, izbegnut pasaž ka dvorištu koji bi pokvario sliku postamenta ovakvog objekta, kao i suterensko stepenište, što je olakšalo razradu ulaznog dela.
– Zanimljiv je start. Kako investitore građevince sazrele u vreme kasne postmoderne izvesti na pravi put. Kako nakititi zgradu, a ne preterati. Da bude doterana, ali i dalje dama. Spas smo našli u cigli i u njenom slogu. Okretali smo je, slagali, kinđurili ali smo joj sačuvali dostojanstvo – navodi Kovačević.
Osim unutrašnjeg i spoljnji kvalitet je dobijen odlukom da svi ulični otvori budu bez parapeta, što je, napominje Kovačević, retka prilika da potpuno otvaranje ka ulici ima smisla.
– Pogotovo će se taj kvalitet osetiti kada okolno drveće olista. Razbijanje na više fasadnih ravni između otvora i pronalaženje veze sa postamentom je na kraju bio lak izbor. Unutrašnji zajednički sadržaj samo prati priču – kaže autor projekta.
Sklad u lepom ambijentu
Kako naglašava, ovaj projekat bio je retka prilika da se uspostavi komunikacija sa sopstvenim objektom (na broju 4) kao i pomalo gotsko-eklektičkim moćnim zdanjem Evangelističke crkve na broju 7, u odnosu na koju je birana boja opeke.
– Tako da sve zajedno u lepom ambijentu ulice odiše nekim skladom. Čak se i Cveletova (arhitekta Radoje Cvetkov, dobitnik Tabakovićeve nagrade za arhitekturu 2015. godine – prim. red.) zgrada na uglu, kao uspeli izdanak epohe postmoderne, pridružila društvu – kaže na kraju Kovačević.
Zgrada ima devet stanova – dva po etaži sa penthaus stanom na vrhu, sa sad sve češćim pristupom stanu direktno iz lifta.
Ostatak teksta možete pročitati na sajtu Gradnja.rs.
Dodaj komentar