Magazin

Kako je nastavnik likovnog od zapuštene bare napravio raj na zemlji u srcu Srbije

Nastavnik likovnog, Bernard Ljubas iz Rekovca, otkrio je pre 12 godina u obližnjem selu Velika Kruševica zapuštenu baru. Nakon više od decenije upornog rada i ljubavi prema prirodi pretvorio je napušteno, izolovano imanje nadomak Gledićkih planina, u čarobno jezero u koje su se nastanile biljke i životinje kojih ranije nije bilo, piše Agroklub.rs.

Skrivena u šumi, u dolini između dva brda nalazi se Bobanova bara. Tako je zovu i prepoznaju meštani Levča.

Međutim, u stvarnosti to je jezero od preko 80 ari, koje je Bernard Ljubas iz Rekovca pre 12 godina otkrio i počeo da sređuje. Danas je to raj i za životinjski svet i za ljude. Do jezera se stiže kroz šumu.

Okolo nema kuća, a okružuju ga livade koje mirišu na lekovito bilje i vrzine prepune šipuraka, gloga, divljih kupina.

Sa dve strane jezera na uzvišicama su vidikovci sa kojih se pruža pogled na Rekovac i ostatak levačkog kraja. Nalazi se na nešto više od 420 metara nadmorske visine. To je ono što je priroda učinila na ovom mestu.

Prvi put procvetali lokvanji

Bernard Ljubas kaže da je očistio tek jednu trećinu od trske. Počele su tada da izleću divlje patke što mu je bio znak da je voda čista.

Ako si kreten prema prirodi koja ti vazduh daje, kreten si i prema ljudima i životinjama sa kojima koegzistiraš

Kada je raščistio taj prostor pojavila su se jata lasta, koje dolaze da piju vodu, jer sada imaju otvorenu površinu vode.

“To je divota gledati kako u ogromnom broju u brišućem letu nadleću vodu. S druge strane, one uveče hvataju komarce, pa svako ko misli da u ovoj divljini nije moguće boraviti zbog njih, vara se. Onda su se pojavile barske kornjače u ogromnom broju. Počele su da dolaze čaplje, kojih nikada pre nije bilo. Naselila se i barska koka, koje takođe nikada nije bilo u ovom kraju i izlegla je mlade, a ove godine prvi put su procvetali i lokvanji. Poribio sam jezero i tako se stvorio jedan divan ekosistem, koji funkcioniše sam za sebe,” priča Bernard Ljubas.

Vlasnici poklonili zemlju

Tako je Ljubas oživeo nekada narušen ekosistem. A to je rezultat njegove radoznalosti. Pre nego što se doselio iz Bosne u majčin rodni kraj istraživao je i u literaturi pronašao podatke o tri jezera u okolini Rekovca.

U stvarnosti postojalo je samo jedno, ali je slučajno sa prijateljem naišao na ovu baru.

Vlasnici zemlje nisu bili raspoloženi za prodaju, ali su mu je velikodušno ustupili, jer sa močvarnim zemljištem ne mogu mnogo toga da urade.

“Poklonili su mi to parče zemlje i dozvolili da ga preuredim kako želim. Ubrzo sam za tek stotinak evra kupio bačiju staru preko 150 godina i postavio je na obalu. Oni su shvatili moje dobre namere. Ja samo želim da spašavam prirodu, da stvaram životinjama nove uslove da mogu da se razmnožavaju i da žive u svojim staništima. Sada je tu jedan novi svet koga ranije nije ni bilo. Korak po korak, iz dana u dan ovo uobličavam u jednu prelepu oazu. Ovo je moj mali doprinos tezi da se vratimo prirodi, da je poštujemo i da shvatimo da bez nje nećemo opstati,” kaže Ljubas.

Naše naravi u prirodi

Uz veliku ljubav prema prirodi uklopila se i Bernardova kreativnost i naklonost ka umetnosti, s obzirom na to da je po zanimanju nastavnik likovnog.

Tako su na jezeru nikli detalji koji dopunjuju, ali ne narušavaju sklad u kome mogu da uživaju ljubitelji prirode. Ali, kaže Ljubas, pravi ljubitelji.

“Prošle godine sam ponudio ovo mesto pecarošima da uživaju za minimalnu naknadu koja je meni bila dovoljna da pokrijem troškove goriva da ih odvedem. Ali desilo se da su pokrali ribu. S druge strane, ima ljudi kojima ustupim ovo mesto, ali onda ceo naredni dan provedem skupljajući pikavce i đubre koje su ostavili za sobom. Tako je ovo mesto ostalo rezervisano samo za prijatelje i osvedočene ljubitelje prirode. Imam nameru i dalje da ga sređujem, ali iskreno, za to treba novca,” kaže Ljubas.

Do tada Bernard uživa u vožnji čamcem po sopstvenom jezeru. Uživa u jatama lasta i čvoraka koji tu provode noć, gleda kako belouške plivaju po vodi, završava poluostrvo koga sa obalom povezuje mostić.

Posmatra obilje biljnog i životinjskog sveta i uređuje svaki kutak obale. Na ovom mestu nema struje, ali zato ima samoniklih jabuka koje obilato rađaju.

Srpski gradić sa najviše jezera, koji zbog svoje lepote zovu „vojvođanska Venecija“

Čitajte Luftiku na Google vestima

Redakcija

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

453 Shares
453 Shares
Share via
Copy link