Balkan Magazin

Jovan je bio poznat kao “Ljuta guja iz Banata” – za Srbe izdajnik, za Mađare heroj

Janoš damjanić
Foto: Wikipedia

Postoje istorijske ličnosti koje su se, uprkos nacionalnoj pripadnosti, borile za ostvarenje nacionalnih ideja neke druge države, pa su tako među pripadnicima sopstvenog naroda dobili epitet izdajnika, dok su za ove druge postali nacionalni heroji.

Jedan od njih je Jovan Damjanić, koji je u Mađarskoj poznat kao Janoš Damjanič, pravoslavni Srbin rođen u mestu Straža, nedaliko od Vršca.

Ovaj vrsni vojnik je svoje poznavanje vojne doktrine stavio na raspolaganje Austrijskom carstvu, kao srpski graničarski oficir, da bi po izbijanju Mađarske revolucije 1848. godine, bio promovisan u čin majora u mađarskoj vojsci, a vrlo brzo i u čin generala.

Srčano se zalagao za ideje mađarskih revolucionara i reformista, predvodeći mađarsku vojsku protiv Srba.

“Neću se smiriti dok poslednji Srbin ne bude mrtav, a onda ću sam sebe ubiti”

Mađari ga i danas smatraju nacionalnim herojem, po kojem su nazvane brojne ulice i trgovi, poštujući ga kao jednog od 13 revolucionarnih vođa, koji se borio za ideje koje su imale presudan uticaj za stvaranje mađarske države.

Istovremeno, Srbi ga smatraju izadajnikom, koji je spostveni narod zavio u crnu, pošto je predvodio mađarske snage protiv Srba koji su se borili za ideje Srpske Vojvodine, na strani Habzburške monarhije.

Kako je sopstveni narod zavio u crno, postao je poznat po nadimkom “Ljuta guja”, ali i “srpski izdajica”, piše Istorijski zabavnik.

Bio je privržen idejama mađarskih revolucionara i reformista, a iako ne postoje pouzdani dokazi, pripisuju mu se i neke antisrpske izjave.

– Srbi ne treba da postoje i neću se smiriti dok i poslednji Srbin na svetu ne bude mrtav, a kada se to dogodi, sam sebe ću ubiti – navodno je rekao Damjanić.

Jovan damjanić

Od Mađara večna slava, od Austrijanaca – vešala

Sposobnost i hrabrost u borbama kod Alibunara i Straže u revoluciji iz 1848. godine, dovele su ga do unapređenja u čin pukovnika. Veoma brzo je dostigao reputaciju najhrabrijeg u mađarskoj armiji.

Damjanićeva hrabrost i učešće u borbama kod Horta i Hatvana, takođe i u krvavoj bici kod Išasega, pretvorile su ga u nacionalnog heroja.

Ovo mu je potvrdio Lajoš Košut lično, kada mu je pred čitavim bataljonom predao svoj šešir.

Svoj vrhunac u vojnoj karijeri je doživeo kada je pobedio u bici kod mesta Nađšalo, koje je dovelo do oslobođenja tvrđave Komoran.

Posle bitke kod mesta Vilagoš i katastrofalnog poraza predao se ruskim snagama.

Od tada je postala poznata njegova izjava da će tvrđavu predati jednoj jedinoj četi Kozaka, ali da će je braniti do poslednje kapi krvi protiv Austrijske carske armije.

Predao se ruskom generalu Dimitriju Buturlinu, koji ga je posle predao Austrijancima koji su ga 6. oktobra 1849. godine obesili u Aradu.

Izvor: Istorijski zabavnik

Austrougarski vojnik na zidu valjevske apoteke video sliku svojih roditelja i doneo najčudniju priču iz Velikog rata

Čitajte Luftiku na Google vestima

Luftika #

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

56 Shares
Share via
Copy link