Magazin Svet

“Do 2531. godine svi bi mogli da imamo jedno prezime, ljudima ćemo se obraćati kao brojevima”

tokio-japan-sato-prezime

Za 500 godina, Japan bi mogao biti samo nacija Satoa.

Japanski dnevni list Mainichi Shimbun objavio je istraživanje koje je vodio profesor Hiroši Jošida sa Univerziteta Tohoku.

Ono pokazuje da će, ako Japan insistira da parovi imaju jedno prezime, “Sato-san” biti jedino koje će ostati na snazi.

Zamislite da svi stalno sve zovu “Sato-san”. Zvuči kao zaplet futurističkog romana, ali to je zapravo ozbiljna kampanja za ažuriranje starih zakona iz 1880-ih.

Jošidine projekcije, iako zasnovane na pretpostavkama, imaju za cilj da ukažu na potencijalni uticaj sadašnjeg sistema na japansko društvo.

On duhovito sugeriše da Sato nacija može dovesti do toga da se ljudima obraćaju brojevima.

Sato je već na vrhu liste najčešćih japanskih prezimena. Čak 1,5 odsto ukupnog stanovništva nosi prezime Sato, što je 1.842.000 nosilaca širom zemlje.

Na drugom mestu je prezime Suzuki. Prema važećem zakonu koji zahteva da japanski parovi imaju jedno prezime, Satoova prevalencija se povećala 1,0083 puta u samo jednoj godini, od 2022. do 2023. godine.

Dok su neki pogrešno shvatili istraživanje kao prvoaprilsku šalu, Jošida naglašava njegovu ozbiljnu nameru.

Svet u kome svi imaju isto prezime, tvrdi on, ne samo da bi bio nezgodan već bi “podrivao dostojanstvo pojedinca i kulturno nasleđe”.

Prema Jošidinim proračunima, ako Zakon o prezimenu ostane nepromenjen, rasprostranjenost prezimena Sato će naglo porasti, obuhvatajući celokupno stanovništvo do 2531. godine.

Japanski parovi biraju prezime nakon braka, ali ga u 95 odsto slučajeva menja žena. Sadašnji sistem braka ima nasleđe više od jednog veka, koje potiče od uvođenja jedinstvenog porodičnog prezimena u periodu Meiji.

Početak građanskog zakonika 1898. označio je ključni trenutak, uvodeći Japan u novu eru civilizacije nakon godina izolacije.

Međutim, prema savremenim standardima, sistem braka je ostao nejednak. Muž se smatrao glavom domaćinstva, a prezime se prenosilo na ženu i porodicu.

Ovo pravilo je zacementirano 1947. godine, posle Drugog svetskog rata, kada je deljenje prezimena postalo obavezan uslov za sklapanje braka. Tradicija traje i danas, sadržana u važećem Građanskom zakoniku i Zakonu o registraciji porodice.

Zagovornici reforme zakona o prezimenima vide to kao priliku za očuvanje različitih porodičnih i regionalnih identiteta.

Protivnici izmena, međutim, tvrde da bi promena zakona narušila jedinstvo porodice i zbunila decu.

Demografska katastrofa u Japanu: Umesto za novorođenčad, prave pelene za odrasle

Izvor: B92

Čitajte Luftiku na Google vestima

Luftika

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

Share via
Copy link