Magazin

Alen se ne seća prvih 8 rođendana, ali čestitke prepune ljubavi za velikih 12 godina pamtiće celog života

Ružica, majka dečaka Alena, zamolila je 100 ljudi da pošalju pismo njenom sinu za rođendan, a bujicu sreće svoga sina zbog ovakvog poklona nije mogla ni da zamisli.

Ružica Pehlić iz Cazina u BiH obratila se svim članovima Facebook grupa “Jake žene” i “Mi, mahaluse” sa jednom molbom. Htela je da obraduje svog sina rođendanskim čestitkama, ali dobila je mnogo više od onoga što je očekivala.

Naime, majka je objasnila kako njen sin Alen, 12. oktobra slavi svoj dvanaesti rođendan. Zbog epilepsije i neuroloških problema ne seća se svojih prvih osam rođendana, zato Ružica želi da mu ova proslava zaista ostane u posebno lepom sećanju. Njen plan je bio da pronađe 100 osoba koje bi njenom sinu poslale rođendansku čestitku. Ružica kaže da Alen pita da li je stiglo pismo za njega svakom prilikom kada poštar dođe, i želi da ga obraduje ovakvim iznenađenjem.

–  Želim da se oseti voljeno, da vidi da mu toliko osoba želi lepe zelje. Sreća zbog nove igračke bi trajala par sati, ali ovakva sreća se uvuče u kosti. On je dete koje ima srce, kao planina. Bori se, kao lav. Kada ja nisam mogla da se borim brisao mi je suze i borio se za nas oboje. Iako ima malo godina, on je veliki čovek. Pomaže napuštenim životinjama, pomaže meni, čini me toliko ponosnom da bih srce isčupala da ga usrećim. Ako bi neko hteo da pomogne, poslaću mu adresu. Moje pile se zove Alen i on je sunce moga neba – glasila je objava Ružive Pehlić.

Izgleda da su jake žene u iz grupa poznate drušrvene mreže veoma ozbiljno shvatile molbu, jer samo nekoliko dana kasnije Ružica je okačila novu objavu:

– U šoku sam i dirnuta do kosti. Vrištim i od sreće, i od tuge celim svojim bićem. Znala sam da će se neko javiti, ali ovoliko nisam mogla ni da zamislim. Toliko sam srećna da ne znam kako ću da spavam do ponedeljka. Mislim na Alenovo lice kada vidi svo to šarenilo i razmišljam gde ću sve to sakriti – napisala je.

Ružica je rekla da je čestitke dobila iz svih država bivše Jugoslavije, ali i iz Austrije, Švajcarske, Italije, čak i iz Amerike.

– Svi su se zagrlili zbog mog Alena. Nikom nije bilo važno ko se kom Bogu moli ili koji pasoš ima. Svi su u njemu ugledali dete koje zaslužuje ljubav – rekla je.

Kada je konačno stigao “divan dan” dečak nije verovao šta ga je dočekalo na trpezarijskom stolu, piše Telegraf.

Najviše su mu se dopali dečji crteži, te je i pozvao jednu devojčicu Emu. Ona se bori sa cerebralnom paralizom, pa je pokazala Alenu kako sada uspeva da hoda.

Sve vreme dok je čitao česitke i pisma borio se sa suzama, ali u jednom trenuku nije mogao više da izdrži.

– Kada čovek očekuje sitnice ovako nešto ga ostavi bez daha – rekla je majka.

Alen je inače učenik Osnovne škole “Ćoralići” i zaljubljenik u animaciju. Već je osvojio nekoliko nagrada na tom polju, a kada poraste želi da se zaposli u IT sektoru, odnosno da postane programer.

Ne treba nama crkva da žene zove čedomorkama jer abortus ne odobrava više od polovine žena u Srbiji

Čitajte Luftiku na Google vestima

Dragana Vidić

Čeka poslednji voz za Nedođiju. I to uspešno radi jako dugo. U međuvremenu piše.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

311 Shares
311 Shares
Share via
Copy link