Magazin

U drugom danu škole shvatio sam da su deca poražena i mrtva, a ja još živ

deca skola maske

Za sebe kaže da je influenser i profesor istorije, ali i da mu takva formulacija zvuči isuviše gordo. Mi smo ga upoznali kao blogera i autora Fejsbuk stranice “Divljak“, na kojoj objavljuje svoje kolumne o modernim društvenim pojavama. Jedan takav tekst dotiče se početka nove školske godine, po mnogo čemu drugačije od svih prethodnih.

Tekst prenosimo u celosti:

U drugom danu škole shvatio sam da su djeca poražena i mrtva, a ja još živ. To je najteže što sam doživio. Kada mrtvac živi, a živi su mrtvi.

Ipak, halapljivo, takav mrtav, osjetio sam zadovoljstvo dok sam hodao školskim hodnikom. Mene su šamarali u skoro svim razredima u osnovnoj školi; možda jedino ne kada sam bio osmi. Sada se učenici čine kao sardine kojima se dopušta da dišu, a zapravo su još gore zapakirani.

Od milijun zabrana i restrikcija ne držim se više niti jedne.

Učenici su dobili nove, svježe knjige. Uzeo sam jednu i mirisao ju.

Zvonilo je.

„Sjednite i uzmite knjige.“ Prislonio sam knjigu ispod nosa i udisao.

Sterilnost u nosu, bez svježine starog, arhaičnog papira, pametna ploča iza mojih leđa.

Djeca su pretila i nesposobna. Bio sam mršav, vitak, iako suhonjav, povjesničar nekoć; ali bilo je igre i neke mekoće traženja. Ovi su mrtvi ispred mene.

Sada, s 30 ak kilograma viška, bijednom profesorskom plaćom, propalim brakom vidim što će se dogoditi. U što će se pretvoriti kada su već mrtvi? Bit će to što jesu. Prazne paučine u previše toploj jeseni.

Saterali ste nas u učionice, samo da bi vaš zločinački kartel bio prikazan kao uspešan

Redakcija

Redakcija

Delimo tekstove koji vrede. Jer vrede!

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

OGLAS

PARTNERI SAJTA


Share via
Copy link