Kakav su nakit nosile Novosađanke pre dva veka? Zlatarski zanat bio je naročito razvijen, a Novosađanke su šetale okićene najlepšim zlatnim i srebrnim nakitom.
Kujundžijska i zlatarska roba bila je dosta tražena po okolini i varoši Novi Sad još u 18. veku i kasnije, a naročito kod bogatog ratarskog staleža. Posebno se cenio zlatni nakit. Devojke i mlade nosile su velike zlatne minđuše, a oko vrata posebne ogrlice – đerdane. Đerđan je ogrlica napravljena od velikih zlatnih dukata,a imućnije žene i devojke su nosile đerdane napravljene od tri do četiri niza dukata od suvog zlata. Drugo ime za đerdan je nadrugdnjak, a nosio se preko ženske svečane košulje. Takođe, bili su popularni i zlatni ukrasi za glavu.
Nisu samo žene uživale ponosno noseći svoj nakit, već i muškarci. Zanimljivo je da su muške haljine ukrašavane srebrnim dukatima, i to ponekad od vrha do dna. Najlepše haljine koje su istovremeno pokazivale i društveni status i bogatstvo, i ženske i muške, bile su one koje su bile protkane zlatnim nitima.
Osim toga, svaka porodica imala je svog sveca, krsnu slavu, a vodilo se računa da kandilo koje stoji pred ikonom bude zlatno ili srebrno.
Budući da je Novi Sad na ovom prostoru, u to vreme, bio jedina važnija trgovačka i industrijska varoš, imućni građani cele donje Bačke i obližnjeg Srema su kupovali proizvode novosadskih zanatlija. Stoga je na početku 19. veka Novi Sad bio krcat zlatarima, kao nijedna druga varoš. Iako je kujundžijski zanat bio pretežno srpski zanat, najveći broj majstora bili su Grci ili Albanci, koji su se nekada doselili iz Makedonije i Albanije, pa tu ostali i unapređivali svoj zanat. Da je kujundžijski zanat bio znatno razvijen, najbolje svedoče podaci iz popisa 1770. godine gde se navodi da ih bilo ukupno 82. Broj zlatara nije poznat, ali istoričari navode da ni njihov broj nije zaostajao. Svakako ih je bilo dovoljno da svim ženama koje su mogle da priušte naprave zanimljiv i u to doba moderan nakit.
Izvor: Istorija Novog Sada, Melhior Erdujhelji
Dodaj komentar