Da li vam se desilo da zevnete odmah nakon što ste videli drugu osobu da zeva? U pitanju je zarazno zevanje – fenomen kada ljudi zevaju nakon što vide, čuju ili pomisle da neko drugi zeva.
Približno 40-60% ljudi doživljava ovo ponašanje kada su izloženi ovim okidačima. Ovo ponašanje je primećeno kod ljudi, ali i kod mnogih životinjskih vrsta, uključujući pse, šimpanze, bonobe, makake, gelada babune, pa čak i papagaje, piše Kreni zdravo.
Zašto je zevanje zarazno?
Iako tačni uzroci zaraznog zevanja još uvek nisu u potpunosti shvaćeni, postoje dve glavne teorije – hipoteza nesvesne imitacije i hipoteza empatičkog modeliranja. Ove teorije sugerišu da zarazno zevanje može igrati ulogu u jačanju društvenih veza, bilo oponašanjem ponašanja drugih ili deljenjem emocija (tj. empatije).
Uloga nesvesnog podražavanja u zaraznom zevanju
Hipoteza o nesvesnoj imitaciji tvrdi da je zarazno zevanje oblik automatske imitacije, poznato kao „efekat kameleona“. Ova teorija sugeriše da ljudi prirodno imitiraju ponašanja drugih, a da toga nisu svesni, što pomaže u jačanju društvenih veza.
Na primer, u studiji sa papagajima, naučnici su primetili da su ove ptice zevale i istezale se sinhronizovano, što podržava ideju da takvo ponašanje može da podstakne društveno povezivanje. Ova nesvesna mimikrija verovatno pomaže u stvaranju osećaja zajednice jer se životinje često osećaju povezanim sa drugima koji pokazuju slično ponašanje.
Nesvesna imitacija povećava osećanja naklonosti i poboljšava društvene odnose, što pomaže u održavanju harmoničnih odnosa u društvenim grupama.
Empatija i zevanje
Hipoteza empatičkog modeliranja sugeriše da je zarazno zevanje povezano sa empatijom – sposobnošću da se razumeju i podele osećanja drugih. Prema ovoj teoriji, kada životinja vidi da neko drugi zeva, ona reaguje empatično, kao da deli isti umor ili stres.
Istraživanja podržavaju ovu ideju jer su rezultati pokazali da psi češće zevaju kada gledaju u svoje vlasnike nego kada gledaju u strance. Slično, šimpanze i bonobi češće zevaju kada posmatraju poznate pojedince, što sugeriše da emocionalna bliskost utiče na zarazno zevanje.
Zarazno zevanje kod ljudi i primata počinje oko četvrte godine, što se poklapa sa razvojem „teorije uma“ – sposobnosti da se razume da drugi imaju drugačije misli i osećanja. Ovaj razvojni trenutak može objasniti zašto je zarazno zevanje povezano sa empatijom i društvenim razumevanjem kod ovih vrsta.
Zašto je zevanje zarazno? Mozak iza empatije i zevanja
Nedavna istraživanja sugerišu da je sistem neurona ogledala ključ za zarazno zevanje i empatiju. Neuroni ogledala su specijalizovane ćelije u mozgu koje se aktiviraju kada osoba izvrši neko ponašanje ili kada vidi da neko drugi izvodi isto ponašanje.
Ovaj sistem pomaže u učenju kroz imitaciju i razumevanje namera drugih, doprinoseći na taj način društvenoj interakciji i empatiji.
Na primer, kada ljudi vide da neko zeva, aktiviraju se isti delovi mozga kao da i sami zevaju, kao što su prednji cingularni korteks i desni donji frontalni girus – oblasti povezane sa emocionalnom obradom i socijalnom spoznajom.
Ovi nalazi sugerišu da sistem neurona ogledala pomaže da se razumeju iskustva drugih, olakšavajući „ulov“ zevanja.
Veza između neurona ogledala, empatije i patologija
Sistem neurona ogledala je takođe povezan sa poremećajima kao što je autizam. Deca sa autizmom često imaju smanjenu empatiju i nižu učestalost zaraznog zevanja u poređenju sa decom u tipičnom razvoju.
Ovo je povezano sa abnormalnostima u sistemu neurona ogledala, što može doprineti društvenim i komunikacijskim poteškoćama osoba sa autizmom. Slično, ljudi sa šizofrenijom takođe imaju smanjeno zarazno zevanje, verovatno zbog problema u samoprepoznavanju i teoriji uma.
Stoga, učestalost zaraznog zevanja može biti pokazatelj funkcionisanja sistema ogledalskih neurona i sposobnosti životinja da saosećaju.
Evolucioni značaj zaraznog zevanja
Istraživanje zaraznog zevanja kod životinja pruža važan uvid u evoluciju društvenog ponašanja. Zarazno zevanje je primećeno kod mnogih društvenih životinja, kao što su psi, primati i ptice, ali ne i kod usamljenih životinja kao što su crvenonoge kornjače.
Ovo sugeriše da zarazno zevanje može imati društvenu funkciju, promovišući empatiju i povezivanje unutar grupa. Sa evolucione tačke gledišta, zarazno zevanje se moglo razviti kao način za koordinaciju ponašanja i jačanje društvenih veza, što je ključno za opstanak društvenih vrsta.
U ovom kontekstu, sistem neurona ogledala je možda evoluirao da podrži ove procese, pomažući životinjama da se bolje povežu.
Potreba za daljim istraživanjem
Iako vezu između zaraznog zevanja i empatije podržavaju mnoge studije, postoje oprečni nalazi. Buduća istraživanja bi mogla da ispitaju kako različite vrste i starosne grupe reaguju na okidače zevanja i kako ti odgovori variraju u zavisnosti od društvenog konteksta ili individualnih razlika.
Izvor: Danas.rs
Dodaj komentar