Prilog Hrvatske radio televizije o sedamnaestogodišnjoj Tei Lončar iz Srbije koja je „za samo tri godine” savladala hrvatski jezik toliko dobro da ide na takmičenja, danima izaziva različite reakcije na društvenim mrežama. Dok jedni pružaju podršku, drugi se podsmevaju njenom poznavanju jezika.
Tea Lončar (17) se nakon što je za HRT ispričala kako je, nakon preseljenja iz Srbije u Hrvatsku, naučila hrvatski jezik, našla na meti kritika i ismevanja. Kako to podnosi, ispričala je u novom intervju.
– Imala sam poteškoća sa nekim rečima. To je bilo “nevjerojatno”. Znam da to ne znači najverovatnije, to je bio lapsus jer mi je to bio prvi put pred kamerama. Nadam se da to nije velika zamerka – rekla je Tea i za BBC na srpskom i napomenula:
– Poslednja dva dana mi je bilo teško jer sam predmet ismevanja u svim mogućim medijima zbog priloga na HRT-u. Ne želim nikoga uvrediti ili uvredit, samo želim da kažem drugu stranu priče koju ljudi možda nisu ni videli i nisu me shvatili na pravi način.
Tea se sa porodicom pre nekoliko godina preselila iz Kruševca, a onda se u novoj sredini izdvojila brzim savladavanjem hrvatskog jezika. Kako je rekla za HRT, najteže joj je palo učenje reči “nevjerojatno”, a zatim je tu reč povezala sa rečju “najverovatnije” na srpskom jeziku, što je, između ostalog bio povod ismevanja.
Ironični komentari ne prestaju pa na Tviteru ispod njenog novog intervjua pišu sledeće: “Pa i dalje je predmet ismevanja”. U komentarima ima i uvreda.
Pojavile su se i pozitivne reakcije u kojima se ističe da je Tea pametno i lepo dete, a da sve drugo treba ostaviti po strani.
Tea sa porodicom živi u sredini koja je izolovana, koja ima loš put i nema vodu.
– Tri godine već idem na takmičenja iz hrvatskog, s tim da ga nisam učila tri godine, nego sam ga naučila za manje od godinu dana. Već sam prve godine išla na takmičenje. Bile su mi problem nove reči, kojih je bilo previše. Neke reči ne znaju ni ljudi koji ovde žive od rođenja – kaže ona.
Porodica Lončar se iz Kruševca vratila u Hrvatsku u selo Gornji Karin kod Obrovca.
– Ja ću uvek voleti Srbiju i Kruševac kao rodni grad i mesto gde sam provela svoje detinjstvo. A Hrvatsku volim i poštujem kao zemlju u kojoj živim. Ponosna sam na to što vučem korene iz dve ovako lepe zemlje. Mislim da nema ničeg lošeg u tome – kaže Tea Lončar.
Edi Škovrlj, novinar Hrvatske radiotelevizije, kaže da namera tog priloga nije bila da se kaže da ne postoji razlika između dva jezika.
– Niko nije htio da kaže kako je to vrlo banalno i vrlo lako svladivo. Naravno, ovaj govorni dio je dosta razumljiv, međutim, inaj suštinski, pravopisni i gramatički nije baš tako banalan kako se mnogima čini. Lako je nama koji smo živjeli u Jugoslaviji govoriti o hvratskom i o srpskom jeziku, i jedan i drugi dobro razumeti. A vi danas u Hrvatskoj ne možete pronaći niti jednog srednjoškolca koji će znati da vam kaže što znače merdevine, testera ili bure.
Dodaj komentar