Na jednom od mnogih protesta organizovanih povodom tragedija na Železničkoj stanici u Novom Sadu, proteklog vikenda u Nišu obnarodovan je “Studentski edikt”. O slobodi. O državi. O pravdi. O mladosti. O dostojanstvu. O znanju. O solidarnosti. O budućnosti – tako su nazvani njegovi odeljci.
Studenti u blokadi niškog Univerziteta ovaj dokument nazvali su simboličnim, iako je u njemu navedeno da ga donose svi „studenti i slobodni građani Srbije“, „kao zavet budućnosti i državi u kojoj žele da žive“.
U njemu se daje obećanje da će „graditi državu koja će pripadati svima i u kojoj će svako dete moći da sanja velike snove“, a „vlast se neće služiti narodom, već će ona služiti narodu“, dok će „pravda i sloboda biti jače od bilo kog pojedinca“.
Studentski edikt: Država, ljubav i vrlina 2
Već ima onih koji ocenjuju da je dokument (pre)pun već dobro poznatih opštih mesta, fraza i floskula.
Neki su, pak, skloni oceni da je reč o Studentskom ustavu ili Studentskom manifestu u kojem se proklamuju osnovne društvene vrednosti za koje će se oni zalagati.
Ima i mišljenja da je jako tužno što se te vrednosti u Srbiji nanovo prizivaju 2025, iako se u srećnijim zemljama podrazumevaju pa i vekovima.
Dokument je, svakako, rezultat promišljanja studenata, koji, nakon što su se i sami probudili, poslednjih meseci bude Srbiju, obilazeći i zaboravljene zaseoke, i promovišući želju za pravdom, ispravne vrednosti i nadu.
Njihove dobre namere prepoznali su i oni koji i nemaju televizor ili društvene mreže, te je mnogima nešto upalo u oko kada su videli staricu koja pored puta nudi studentima jednu jabuku, ili gorštaka u pohabanom odelu koji im se sa svoje njive duboko klanja, a oni ih ljube i skandiraju da ih vole.
Mnogi su i intuitivno prepoznali da ti mladi ljudi slave život i „nude“ ljubav i vrlinu.
Problem je što je malo kome jasno šta će biti studentska izlazna strategija, nakon pešaćenja po Srbiji od praga do praga, ili velikog protesta u Beogradu 15. marta, jer se ne najavljuje politička ili druga artikulacija njihove ogromne energije.
I dok studenti o tome ćute, sve se ograđujući od politike, „nenadležna institucija“ takođe najavljuje skup u Beogradu i obilazi Srbiju, obećavajući puteve, fabrike, besplatne prevoze ili udžbenike.
Vučić pritom ne zaboravlja da upozori da tromesečni protesti i štrajkovi predstavljaju „zlo koje želi da uništi Srbiju“, „obojenu revoluciju“ i „zastrašujući napad na zemlju“, finansiran spolja, koji će on, kako je „garantovao“- „pobediti“.
I nelečenim optimistima je potpuno jasno da se on, zapravo, zavetuje da će se njegova kriminilazovana i korumpirana vlast za fotelje držati i noktima.
Odgovor na pitanje kako smeniti nekoga ko je otporan na stvarnost, čak i kad bude izgubio poverenje građana, ne zvuči „ljubavno“, a i plaši.
Izvor: Danas.rs
Dodaj komentar