Magazin Srbija

Sin i snaja su mi sve uzeli, sada mi kao kučetu daju hleb

baka-hleb_850x
Foto: ilustracija

– Kad smo oženili sina, suprug i ja smo rešili da im ustupimo kuću a da za nas dozidamo dve sobe i kupatilo uz već postojeći objekat. Od prvog dana snaja nije imala nikakvu komunikaciju sa nama, razlog nismo nikada saznali ali je problem što se i sin polako udaljavao. Kad je suprug preminuo, ostala sam sama sa malom penzijom. Sin i snaja su imali problema sa poslom, sa niskim primanjima a u isto vreme su školovali dvoje dece – priča starica svoju tužnu ispovest.

Sin i snaha su se zaduživali, računi za struju i komunalije su rasli.

– I ja sam se ponudila da podignem kredit da izmire dugovanja. U međuvremenu sam obolela pa sam sinu dala ovlašćenje da mi podiže penziju. Kako sam mu dala karticu više dinar nisam videla a tome ima već desetak godina. Kao kučetu mi unesu hleb i nešto malo namirnica i ja se snalazim kako znam i umem – ispričala je baka koja je tražila anonimnost.

Ovo je samo jedna od tužnih priča zlostavljenih starih osoba od svojih najdražih, koju su na terenu zabeležile članice i aktivistkinje Udruženja žena „Lav“ iz Pirota i ispričale je Jugmedii.

Udruženje žena “Lav“ iz Pirota je u poslednjih nekoliko godina realizovalo brojne projekte koji se bave problemima ranjivih kategorija stanovništva u koje svakako spadaju ostarela lica.

U okviru projekata „Otvorena vrata“ i „Mesto pod suncem“, članice i aktivistkinje udruženja su deleći flajere i promo materijal na terenu , razgovarale sa brojnim predstavnicima ove populacije i beležile probleme kao i predloge rešenja njihovih problema.

pirot-stari
Članice udruženja Lav u Pirotu na terenu/Foto: Jugmedia

Članica Udruženja Snežana Manić kaže za Jugmediu da je starost sama po sebi teška, medjutim,u situaciji kada su roditelji ostavljeni i zaboravljeni od dece i bližnjih onda ne postoje reči koje bi opisale tu patnju.

– Roditelji uglavnom imaju opravdanje za svoju decu (besparica, nezaposlenost, školuju decu, grade kuću…) i nerado govore o bilo kojoj vrsti zanemarivanja i zlostavljanja.

Ipak, posle višemesečnog istraživanja iskristalisalo se nekoliko problema koji su zajednički za većinu starih: nepostojanje Doma za starije u Pirotu (veliki broj starih lica u gradu se izjasnilo da bi samoću rado zamenili boravkom u domu), neadekvatna zdravstvena zaštita i zbrinjavanje prvenstveno dementnih lica kojih medju starima ima mnogo, siromaštvo i besparica su prisutni u većoj meri medju starima koji žive u selima – kaže ona.

Manićeva sve to ilustruje konkretnim podacima sa terena.

– U neformalnim razgovorima sa rodjacima, prijateljima, komšijama ipak smo došli do saznanja da je nasilje nad starima prisutno , fizičko u manjoj meri dok je ekonomsko poprilično zastupljeno. Možda zvuči nelogično, znajući kolike su penzije i koji broj starih prima minimalni iznos, ali na žalost, sve više je penzionera koji izdržavaju decu i unučiće. Nekada to rade dobrovoljno ali se dešava i da im novac uzimaju prisilom – kaže ona.

Članice ovog udruženja zabeležile posebno apostofiraju priču s početka teksta, koja je upravo primer o zamemarivanju starijih osoba. Manićeva napominje da je ovakvih ili sličnih priča bilo na desetine.

– Na ovim prostorima je uvreženo mišljenje da je roditelj „dužan“ da brine o deci dok je živ. Sa druge strane, deca roditeljima ništa ne duguju jer, i oni su već roditelji te moraju da brinu o svojoj deci.

Nismo zabeležili ni jednu ličnu priču o fizičkom nasilju ali su sagovornici navodili primere gde su unuci tukli dedu i babu da im daju pare za telefon, da je sin fizički maltretirao oca da mu prepiše imanje, da sin i snaja vezuju dementnu staricu i tuku je jer ‘ne sluša’ – rekla je Manićeva.

Za mnoge je nasilje „porodična tajna“

– Starije osobe uglavnom osećaju stid i sramotu da priznaju da ih zlostavlja neko kome veruju. One se plaše osvete ili kazne, zabrinute su za svoju budućnost – ko će o njima brinuti ako prijave? Za njih je nasilje koje trpe ‘porodična tajna‘.

Najčešće starije osobe nisu svesne toga koja su njihova prava po zakonu i koje su to institucije koje im mogu pomoći. Zbog toga je važno da starija osoba ima pristup informacijama na osnovu kojih može da donose odluke i da ima na umu raspoložive vrste pomoći u zajednici.

Ovo može uključiti podršku i pomoć članova porodice ili prijatelja, zdravstvenih službi, socijalnih službi, policije, pravnika ili članova verskih zajednica. Međutim, svedoci smo da sistem još uvek ne funkcioniše na efikasan način i da je to razlog više što stara lica ne prijavljuju nasilje“, objašnjava Snežana Manić.

Baka i deka brinu o tri unuka

‘Imali smo dve ćerke, jedna je nažalost preminula mlada. Ova druga, više puta se udavala, izrodila troje dece i kako koje je rađala ostavljala ga je kod nas i odlazila dalje. Za očeve dečaka ne znamo gde se nalaze a i majka se retko javlja a još ređe dolazi.

Prođe neki duži period, ona se pojavi, kobajagi će da preuzme brigu o deci a onda se posvađa sa nama, pretuče me i ode’ – priča baka i dodaje da joj nije dobrih ljudi i lokalne samouprave ne zna kako bi živeli jer je, i uz svu pomoć koju dobijaju, mnogo teško – prepričava Manićeva susret sa još jednom zlostavljanom bakom tokom istraživanja članica Udruženja „Lav“ iz Pirota.

Izvor: Jugmedia

Javna je tajna da smo baku ostavili u domu da umre, samo to niko neće da izgovori naglas

Čitajte Luftiku na Google vestima

Redakcija

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

123 Shares
123 Shares
Share via
Copy link