Kad sklopimo prijateljstvo neretko pomislimo da će ono možda trajati do kraja života. Dogode se, međutim, situacije u životu koje nas udalje od ljudi koje smo smatrali sastavnim delom onoga ko smo.
Mogu li prijateljstva da traju večno? Jedan tekst BBC-a govori o onome šta se desi kada se ona okončaju.
U proleće 2019. godine, imala sam prvi raskid sa prijateljicom.
Završilo se žučnom svađom, u suzama i velikom nezadovoljstvu, i nas dve više nismo pričale od tada.
Dugo sam žalila za gubitkom tog prijateljstva, za njenim prisustvom u mom životu.
Čak i sada, više od pet godina kasnije, povremeno se zatičem kako sanjam o noj i često se pitam da li ćemo se ikad ponovo pomiriti.
Međutim, takođe sam se pomirila sa dvosmislenošću svega – bilo je to sjajno prijateljstvo dok je trajalo.
Sasvim slučajno, moja prva ljubavna veza bila je privedena kraju samo pet meseci kasnije.
Ustanovila sam da o njoj mogu mnogo lakše da govorim – godine i godine pesama, filmova i knjiga o slomljenom srcu su me pripremili za to.
U međuvremenu sam otkrila da se o prekidu prijateljstva mnogo manje govori nego o kraju ljubavne veze.
Istorijski gledano, prijateljstva su dobijala manje pažnje naučnika od bilo kojih drugih vrsta odnosa, uprkos tome što su povezana sa koristima po dugoročno zdravlje, blagostanje, i zadovoljstvom životom.
Grejs Vijet, istraživačica socijalne psihologije na Univerzitetu u Minesoti, proučava prekid prijateljstva.
„Mislim da će čitaoci biti iznenađeni da mi istraživači tek sad počinjemo da razmatramo kako bi prijateljstva mogla da se okončaju i da je to jedan skoriji fenomen… Naš rad na tome tek zapravo započinje”, kaže ona.
Zato što su o raskidima prijateljstva uopšteno gledano manje govori, ljudi možda nisu sigurni kako da se postave prema njima ili snažnim emocijama koje dolaze s njima, kaže Vijet.
„Postoji vrlo jasan društveni scenario kako raskinuti sa ljubavnim partnerom”, kaže ona.
„Ali ne postoje normativni scenariji kako postupati u slučaju okončanja prijateljstva.”
Prijateljstva postaju važnija kako smo stariji i podrška koju dobijamo od roditelja počinje da slabi.
Prijatelji zauvek?
Kao deci, primarni izvor podrške dolazi nam od naših roditelja.
Ali kako starimo, naročito kako zalazimo u adolescentski period, počinjemo da provodimo znatno više vremena sa vršnjacima, stavljajući veći naglasak na društveno prihvatanje i društveni status, kaže Kejtlin Fleneri, docentkinja psihologije na Državnom univerzitetu njujorškog koledža u Kortlendu.
„Sa prijateljima imamo drugačiju vrstu veze, oni nam pomažu da oblikujemo naš identitet tokom čitavog života. Koristimo naše prijatelje kao neku vrstu ogledala ili vodiča.”
Vijet ističe da je u prvobitnim fazama prijateljstvo izgrađeno na sličnosti i blizini.
„Mi smo društvena stvorenja. Želimo prihvatanje”, kaže Fleneri.
„Želimo validaciju ne samo od naše porodice, već i od naših vršnjaka. I tako prijateljstva postaju suštinski izvori društvene podrške, ali i zabave i druženja.”
Veći deo ovog istraživanja o prekidu prijateljstva usredsredilo se na decu i adolescente, u uzrastu kad je prilično uobičajeno za veze da se raspadaju.
U istraživanju Fleneri, proučavanje uzorka od 354 učenika viših razreda osnovne škole (obično između 11 i 14 godina), 86 odsto njih reklo je da su im se nedavno okončala prijateljstva.
Kod većine je za to zaslužan bio sukob ili izneveravanje poverenja.
Drugi predskazatelj bilo je odsustvo podrške od prijatelja ili osećaj da ne dobijaju od prijatelja ono što je neophodno – na primer, druženje ili što se više ne zabavljaju zajedno.
Prekidi prijateljstava navodno su izazvali složena osećanja kod ovih đaka, među njima tugu, ali i sreću i olakšanje, u zavisnosti od toga kad je do toga došlo, kako je ono okončano, i ko je pokrenuo „raskid”.
U nekim slučajevima, prijateljstva su naprosto „degradirana” sa statusa najboljeg prijatelja na samo „dobrog” prijatelja.
Još jedna druga studija duga godinu dana o stabilnosti prijateljstva kod sedmaka pokazala je da je samo oko polovine „najboljih prijateljstava” ostalo stabilno tokom čitave školske godine.
Prijateljstva starijih adolescenata su umereno stabilnija tokom trajanja čitave školske godine, sugeriše istraživanje.
Kako to definiše jedna akademska studija, za tinejdžere će jesenji najbolji prijatelji vrlo verovatno u najmanju ruku biti samo bliski prijatelji do proleća.
Takva srednjoškolska prijateljstva mogla bi da oslabe ili da se raspadnu kad se prijatelji udalje jedni o drugih zbog univerziteta ili koledža.
To bi delimično moglo biti izazvano fizičkom udaljenošću koja nastane između prijatelja na ovim velikim životnim raskrsnicama.
Ali kako mladi odrasli pokušavaju da izađu na kraj sa sve složenijim društvenima mrežama, kao i sa vlastitim i očekivanjima drugih, prijateljstva mogu postati manje stabilna.
Kao i u prethodnim životnim stadijumima, prijateljstvo je takođe prilika za mlade odrasle ljude da praktikuju slaganje sa drugima.
Jedna studija pronašla je primere da su ljudi sa mentalnim sklopom „rasta” prema vezama – što znači, verovanje u veze koje zahtevaju trud i mogu da rastu i razvijaju se – bili spremniji da održe i rade na njihovim prijateljstvima.
Drugi mogu da misle da kako se njihovi interesi menjaju, veća je nagrada provoditi vreme sa novim prijateljima.
„Mislim da je važno priznati da su raspadi prijateljstava deo života i nešto veoma prirodno”, kaže Vijet.
„Suština nije u broju prijatelja koje imate – već u bliskosti i reakcijama tih prijatelja na vas.”
Prijateljstva umeju da se okončaju naglo i dramatično, ali isto tako mogu vremenom da izblede.
Ceo tekst čitajte na BBC na srpskom
Par se svađao oko imena deteta, sud ih sprečio da se razvedu
Dodaj komentar