Protesti širom Srbije eskalirali su u nasilje tokom protekle nedelje.
Gradovi poput Novog Sada, Beograda, Valjeva, Bačke Palanke, Vrbasa i drugih postali su poprišta sukoba u kojima su korišćeni pirotehnička sredstva, kamenice, ledenice i suzavac, a povređenih je bilo među demonstrantima i pripadnicima snaga bezbednosti.
Na društvenim mrežama pojavili su se brojni snimci koji prikazuju prizore fizičke agresije i tolerisanje nasilja od strane pristalica vlasti, što je izazvalo burne reakcije javnosti.
Nasilje je eskaliralo u utorak, 12. avgusta, u Vrbasu i Bačkoj Palanci kada su pristalice vlasti napale demonstrante pirotehnikom, flašama i drugim predmetima. Već sledeći dan, sličan scenario viđen je u Novom Sadu. Zatim, u četvrtak, 14. avgusta, građani su se okupili širom Srbije na protestima pod nazivom „Večeras pucate po šavovima“ – kao odgovor na incidente.
Vikend je takođe protekao u znaku nasilja i sukoba. Policija se služila suzavcem, a pristalice režima su se koristili staklene boce, peterde i baklje. U Valjevu su se istakli posebno brutalni slučajevi prebijanja maloletnika od strane policije.
Scene koje su zabeležene putem društvenih mreža, uznemirile su javnost i još jednom stavile u fokus nesrazmenu policijsku silu tokom demonstracija.
Nakon što su u Novom Sadu demolirane prostorije Srpske napredne stranke tokom protesta ,,Večeras pucate po šavovima“, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da je policijska intervencija neophodna zbog održavanja javnog reda i mira: „Uloga i zadatak policije je da očuva javni red i mir, da zaštiti bezbednost svih građana… Protiv svih onih koji krše zakon biće podnete prijave.“
Advokat Borivoje Borović smatra da ukoliko osoba ne pruža nikakav otpor, nema razloga da se bilo kakva sila primenjuje, piše Nova ekonomija.
“Procedure koje sam video ovih dana teže da posrame i omalovaže pre svega studente, i iskazuju brutalnost”, kaže Božović i dodaje da su to slučajevi vezivanja, zahtevanje da se legne na pod, fizičko obaranje demonstranata i drugi.
„Ne verujem u teoriju, o tome govorim već 30 godina, da jedan policajac spusti štit i da se okrene na stranu naroda“, kaže Borović.
Kad sila preraste u nasilje
Da je u praksi bilo zabeleženih slučajeva gde je doneta pravosnažna presuda povodom torture ili policijske brutalnosti – jeste, ali nemamo potvrdu da su se odnosili na policijsko nasilje tokom protesta.
Borović se priseća jedinog slučaja u svojoj karijeri gde su policajci odgovarali. U pitanju je slučaj iz 1995. godine kada je na smrt pretučen Dragan Lukić iz Velike Moštanice koji je preminuo nekoliko dana posle brutalnog iživljavanja policajaca – Gorana Markovića i Jonuz Jonuzija.
Pokojni Lukić priveden je 5. marta 1995. godine u OUP Savski venac gde ga je ispitivao inspektor Goran Marković Gica zbog sumnje da je učestvovao u pokušaju krađe automobila parkiranog u blizini Vojnomedicinske akademije u Beogradu.
Kasnije je prevezen u tadašnji gradski SUP, u Odeljenje za motorna vozila. Ispitivanje su nastavili Goran Jakšić (protiv koga je postupak zastareo još 2005. godine) i Jonuz Jonuzi.
„Podneo sam krivičnu prijavu tada protiv većeg broja policajaca i načelnika gradskog SUP-a. Oni su pijani obesili čoveka kao džak, šutirali nogama, “karate udarcima”. Imao je preko 50 telesnih povreda. Na kraju je i posle nekoliko dana preminuo. Tada je načelnik Gradske policije Beograda i nekoliko inspektora krivično gonjeno, podignuta je optužnica i to je jedan od retkih primera neko odgovarao“, kaže Borović za Novu ekonomiju, prisećajući se ovog slučaja.
Kako dodaje, 90-tih godina, kada se ovaj slučaj odigrao, bilo je neobično da se optuži načelnik i policajci. Porodica Dragana Lukića čekala je 17 godina na pravdu koja je nakon toliko godina izgubila smisao.
Jonuzi i Marković prvobitno su bili osuđeni na po godinu ipo dana zatvora, a zatim je smanjio je kaznu za šest meseci i pravosnažno ih osudio na po godinu dana zatvora zbog nasilnog iznuđivanja iskaza.
Nažalost, slučaj Dragana Lukića pokazuje da sudska pravda ne mora da garantuje nužno i pravedan ishod.
Koja su prava građana?
Što se celokupnog procesa i odgovornosti u slučaju policijske brutalnosti tokom protesta tiče, ona je podeljena – kaže advokat Jovan Rajić.
,,U situaciji kada tužite određeno lice za nanošenje fizičkih povreda, odnosno brutalnost, uvek je odgovorno to lice u krivično-pravnom smislu. Lice možda bude osuđeno na zakonsku ili uslovnu kaznu, i odgovara bez obzira što je to vršio kao pripadnik unutrašnjih poslova”, kaže Rajić.
Na pitanje da li i u kojim slučajevima odgovara Republika Srbija, Rajić objašnjava: ,,Ako tražite odštetu, to se odnosi na parnični postupak. Bilo da je imovinska ili neimovinska, a šteta je nastala prilikom postupanja te osobe, prilikom obavljanja službene dužnosti, tek onda će tu štetu snositi država.”
Dakle, ako mora da se objasni u jednoj rečenici ko je odgovoran – za brutalnost odgovara policajac lično, ali za naknadu štete odgovara i država, solidarno, za postupke službenog lica počinjene u njeno ime.
Odšteta se dobija jedino u slučaju pravosnažne presude. Postoje rasponi iznosa u zavisnosti od nanete štete, ali advokat Borivoje Borović smatra da su oni simbolični i da nikada nisu merilo stvarne štete.
U slučaju podnošenja prijave, najčešće nije poznat identitet policajca, pa se krivična prijava podnosi protiv NN lica, uz pretpostavku da je reč o pripadniku Ministarstva unutrašnjih poslova. Tu bi unutrašnja kontrola trebalo da utvrdi o kom se licu radi.
Glavni problem je što se u ovim okolnostima identitet počinioca teško može utvrditi. ,,Sada imate 50 odsto policije i 50 odsto parapolicijskih snaga koje su Vučić i Dačić uposlili da pomažu policiji, teško je utvrditi ko vas je tukao”, kaže Rajić.
Opširnije na Nova ekonomija
Student fizike: Policajac pretio da će me upucati u glavu, Krička sam intimnije upoznao
Dodaj komentar