Sve više mladih ljudi odlazi iz zemalja bivše Jugoslavije u inostranstvo u potrazi za boljim životom. Zapadna Evropa, Amerika, Kanada i drugi delovi sveta postali su novi dom ljudi sa ovih prostora. Među njima je najviše onih obrazovanih i školovanih koji znanje stečeno u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori sada nesebično delo Nemcima, Šveđanima, Amerikancima…
Jedna od onih koja je spakovala kofere i napustila Bosnu je i Marina Radoš. Pre nego što se otisnula u daleki svet ona se pismom „zahvalila“ Bosni na tome što je isterala iz rodnog grada.
Njen tekst koji je objavljen na portalu hercegovina.info prenosimo u originalu i celosti.
Najljepša zemlja na čitavom svijetu, u njoj sve ima boju očiju. Polje na sjeveru ima boju očiju. Šume u sredini imaju boju očiju. I Neretva ima boju očiju.
Najljepša zemlja na svijetu, najružnija država na svijetu.
I nikada ti neću oprostiti, državo u najljepšoj zemlji na svijetu, što si istjerala mene od sebe. Nikada ti neću oprostiti što si istjerala 68.000 mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi.
Nikada ti neću oprostiti, najgora državo u najljepšoj zemlji na svijetu, što te za gušu drže najgori od nas, dok se znojne potkošulje suše na bauštelama diljem zapada.
Priča srpskih lekarki iz Nemačke: Živiš i radiš dignute glave!
Nikada ti neću oprostiti,državo, što je kupljeno 68.000 karata u jednom smjeru samo prošle godine.
Nikada ti neću oprostiti, državo u najljepšoj zemlji na svijetu, što posljednjih sto godina ništa nisi naučila, a jedna se kuća tri puta rušila i gradila.
Nikad ti neću oprostiti, državo, što si otjerala mene i još 68.000 ljudi koji ne žele i neće da žive od sisanja tvog proračuna kojeg pune radnice na kasama žuljavim rukama.
Nikad ti neću oprostiti, državo, što si ti baš tu, u najljepšoj zemlji na svijetui što tu gdje sve ima boju očiju, nikad neće moći živjeti hrabri, učeni, vrijedni.
Ni što te kao paraziti sisaju najgori od nas.
Tebe, zemljo Bosno i Hercegovini, još uvijek volim. I doći ću ti, ponekad, kao bolesnoj tetki u bolnicu. U tebi, ipak, sve ima boju najljepših očiju.
Pitat ćeš me: Kako ti je?
Reći ću ti: Meni je lijepo. Ništa ti neću slagati.
I nadati se da sam zaslužila da mi bude lijepo.
Nije te oterala sreco moja Drzava, oterali te ljigavi, bahati, bedni, jadni, alavi politicari i njihova partijska udruzenja. Domogli vlasti, gazeci preko leseva, nista im nije sveto, sve im je na prodaju, bez casti i obraza zare i pale, nikad siti vecito balave i pune svoje mesine deruci svom narodu kozu sa ledja. Ja imam podosta godina i nikada, nikada nisam u svom zivotu videla politicara koji ima cast, obraz i postenje. Niko od dobroga ne bezi, svak bezi od zla i naopaka. nema te sile koja ce ih nahraniti, nema te mudrosti koja ce ih prizvati pameti, najgore od svega je sto se oni nicega, ama bas nicega ne stide. Pametni popustaju a glupaci i budale caruju. Uvek je bilo velikih migracija naroda, jedni odu drugi dodju na njihova ognjista. Tako je od kad je sveta i veka i niko, bas niko ne zna zbog cega je to tako.