Svi pričaju o mladom genijalcu Mihajlu Gucunji iz Bečeja, ne samo zbog brojnih nagrada i priznanja koje je skupio tokom školovanja i zbog čega je, logično, i proglašen đakom generacije, nego i zbog toga što je odbio da se rukuje sa predsendikom Opštine Bečej na dodeli priznanja najboljim učenicima srednjih škola.
Svršeni gimnazijalac kaže da nije mogao da se pozdravi sa nekim ko targetira studente i čije je izvinjenje zbog toga tražio, piše Nova.rs.
Mihajlo Gucunja iz Bečeja – dobro zapamtite ime i prezime ovog svršenog gimnazijalca koji će, kako i sam kaže, nastaviti da se bavi za bolje uslove života i školovanja u svom gradu, pa čak i ako u tome nema podršku lokalnih funkcionera.
Naime, Mihajlo je u četvrtak, 26. juna išao u Opštinu Bečej, gde je, tradicionalno bila organizovana dodela priznanja najboljim učenicima srednjih škola.
Iako nevoljan što ide, jer dobro zna da predsednik Opštine Bečej ne podržava studentsku borbu, gimnazijalce koji su obustavili nastavu i održavanje šesnaestominutne pošte nastradalima u tragediji u Novom Sadu na koje su se Mihajlo i njegovi drugari odazivali svakodnevno, ipak je išao da ispoštuje svoju školu iz koje dolazi.
Ali je tom prilikom „preskočio“ pozdrav sa predsednikom Opštine Bečej Vukom Radojevićem. Tačnije, nije želeo da se rukuje s njim i to čak dva puta.
Podrška studentima
Mihajlov aktivizam za podršku studentima i bolje uslove života u Bečeju počeli su, kako nam priča, kada je lokalna grupa građana počela da organizuje održavanje tišine za nastradale u padu nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.
Tada se Mihajlo priključio nekolicini građana.
„Na samom početku bilo je jako malo mladih ljudi i to je za mene bilo porazno. Želeo sam to da promenim. Pošto sam bio predsednik parlamenta u školi, mislio sam preko toga da pokrenem neku inicijativu i da moje vršnjake pozovem na tišinu za nastradale. Međutim, direktor nije dozvolio. Počela je da kruži priča o nama, učeniima koji su, kako su rekli direktor i pojedini profesori, ostrašćeni, ali da je ipak najbolje da se mi pravimo da se ništa ne događa. A ja to nisam mogao“, priča ovaj mladić.
Direktor je, nastavlja Mihajlo, zauzimao takav stav do kraja školske godine.
„Kaže nam da smo u pravu, ali da je bolje da se ne mešamo. Tako da sam onda počeo da pozivam ljude putem društvenih mreža da izađu na održavanje tišine, da bismo ubrzo moji prijatelji i ja osnovali aktivističku grupu. Nekako je atmosfera pre protesta bila takva da su ljudi bili uplašeni, uspavani, a onda smo mi to malo promenili našom grupom ‘Bečej se budi’. Organizovali smo proteste, svaki je bio veći od prethodnog, tako da se videlo da građani uzimaju učešća“.
Uporedo je išla i blokada Gimnazije u Bečeju, priča Mihajlo.
„I tu je bila teška situacija jer nismo imali podršku direktora. On je nekako bio između, nit je davao otvorenu podršku vlasti, niti nama, a to je najgore. Takođe, izostala je i podrška većine profesora, osim njih desetak koji su bili uz nas. Početkom aprila, nastava se nastavila i evo, školska godina je već završena“.
I onda je Mihajlo, zasluženo, dobio priznanje đaka generacije. Kaže da je oko toga bila „ljuta borba“, jer je u opticaju za đaka generacije bio i sin direktora škole. Ipak, Mihajlo je ubedljivo „odneo pobedu“.
Tradicionalno, usledila je dodela priznanja najboljim đacima srednjih škola od strane Opštine Bečej. Ceremonija je organizovana u svečenoj sali opštine, a Mihajlo, kako nam priča, nije želeo da ide zbog lokalnih funkcionera koji nisu podržali studente, a ni gimnazijalce koji su štrajkovali.
„Ja prvo nisam hteo da idem na tu ceremoniju, ali rekoh, ajde, da ne bude da neću. Ali sam odmah znao da se neću rukovati sa funkcionerima u Opštini, tačnije sa predsednikom. Do pre mesec i po dana tražim njegovu ostavku i protestujem protiv njega, a sad se rukujem s njim. Ne pada mi napamet!“, priča gimnazijalac.
I onda je ceremonija počela, ali bez predsednika Opštine, jer je kasnio pola sata. Mihajlu je tada bilo sve jasno.
To je njegov običaj, inače. I potom je izostao uobičajeni svečani govor u tim prilikama. No, dobro. Idemo redom. Prvo sam dobio Vukovu diplomu i on mi pruža ruku, a ja mu pokazujem da ne želim da se rukujem s njim. On kaže: Ništa, a? Kućno vaspitanje ništa? Ja se smejem i mislim se, čovek kasni na ceremoniju, a govori mi o kućnom vaspitanju“.
Onda je usledio drugi poraz za predsednika Opštine Bečej, kada je Mihalo ponovo odbio njegovu ruku.
„Pružio mi je lap-top i nekako je želeo da se preko lap-topa pozdravimo, odnosno rukujemo, međutim ja sam i to ignorisao i nastavio svojim putem. Zaista mi je nelogično da se rukujem sa čovekom od kog smo mi, učenici, tražili da se javno izvini zbog targetiranja studenata na društvenim mrežama“.
Opširnije na Nova.rs
Meštani Bogatića gađali zgradu Opštine životinjskim izmetom (VIDEO)
Dodaj komentar