Mehmed Meša Selimović (1910-1982) bio je veliki jugoslovenski i evropski pisac, a njegovo delo je, piščevom voljom, svrstano u korpus srpske književnosti. Rođen je Tuzli, a njegov brat je u Drugom svetskom ratu bio streljan na pravdi Boga, što je pisca proganjalo tokom celog života. Taj motiv će biti utkan u srž njegovog životnog dela, romana Derviš i smrt. (Mislim da se uopšte ne može pisati ako čovjek nema dvije osobine: ili je izuzetno ambiciozan, što ja nisam, ili je doživio vrlo tešku muku i mora da se na neki način ili nekome osveti, ili da se ispovijedi, ili da uopšte krikne u prostor to nešto šta ga boli.)
Teme koje su najviše okupirale Mešu Selimovića su život, ljubav, čovek i njegova prolaznost. Umro je u Beogradu. Ovo su neki od njegovih najlepših citata i njegove najefektnije mudre izreke.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
Oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka.
Čovjek se navikne na svaki smrad.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.
Kad mi je teško, bježim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude.
To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom.
Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.
Naši ljudi žive mirno, a stradaju naglo.
Svakome ću priznati pravo da me prevari – osim prijatelju!
Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji.
Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata.
Odlučio sam se za ljubav. Manje je vjerovatno i manje istinito, ali je plemenitije. I ljepše. Tako sve ima više smisla. I život. I smrt.
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš, znao sam tu mudrost kad mi nije bila potrebna.
Jedna od centralnih tema književnosti Meše Selimovića je i vlast. Evo kako je opisivao ljude koji zapravo drže vlast na vlasti:
„Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.“
Imao je i recept za one koji su na vlasti kako da što duže vladaju:
„Zašto ne loviš ribu? Izgleda velika ludost, što i jest, ali postane najveća strast. I brani čovjeka od njegovih ludosti. Svijet se može rušiti, a ti ćeš, nepomičan, buljiti u vodu. Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost. Da je vlast pametna, naredila bi svima: udicu u šake, pa na rijeku, lovi ribu! Ne bi bilo buna ni nereda.“
Pročitajte i najlepše citate Duška Radovića, Šekspira i Dostojevskog.
Dodaj komentar