Magazin

“Srećne žene ne sede na bedemu, već se vozaju na skupocenim jahtama”

Vest da je, moram da citiram: „Jelena Karleuša trenutno jedna od najsrećnijih supruga fudbalera na svetu jer će za svoj rođendan dobiti ni manje ni više nego jahtu vrednu 800.000 evra“ još jednom je pokazala koliko su ljudi koji se bave „novinarstvom“ otišli ispod pupka, u viseći deo.

Oni nastavljaju „U pitanju je jahta dugačka 26 metara, sa četiri kabine, tri kupatila i kućnim bioskopom. Usidrena je u Španiji, a uskoro će biti „isporučena u Crnu Goru“.

Što bi moja komšinica rekla: „Vrlo važno, iovako ne mogu istovremeno pišati na tri wc šolje“.

Ne bih se bavila Karleušom, ni ona se ne bavi sa mnom, ali ne mogu da se ne načudim novinarskoj jadnosti ogrnutoj u senzacionalizam koji treba da obezbedi klikove, a klikovi platu. Sve ovo moglo je da se prenese (ako već mora) i bez stavljanja znaka jednakosti između najsrećnija i jahta vredna 800 hiljada evra, jer po toj logici u Srbiji nema „srećne“ žene.

Ova vest kojom se bavim samo zbog ubačenog NAJSREĆNIJA ŽENA NA SVETU CELOM, savršeno pokazuje klimu u kojoj rastu naša deca, u kojoj se sreća meri novcem, a dobra udaja „hvatanjem“ priglupih lovatora, a koja je, evo baš na Karleušinom primeru pokazala da nema veze sa mozgom, jer da ima ona se ne bi dve godine ševila sa drugim čovekom, predstavljajući ga svojim ćerkicama kao „čika doktora“.

Novac je važan da ne bi recimo umro ko kerina u bolničkim hodnicima, čekajući na zakazane preglede. Za sve ostalo važno je „umeće življenje“ i novac tu često ne može na duže staze da reši stvar. Pokriva neke rupe, ali ih ne ispunjava suštinski. A bez suštine, ne ide.

Juče sam kraj ulice, na maloj stazi, videla staricu obučenu u crno. Sedela je na niskoj drvenoj stoličici bez naslona, bosih stopala spuštenih na beton. Lice je naslonila na dlanove ruku oslonjenih na kolena. Seda kosa, oko osamdeset godina. Nisam joj videla celo lice, jer je veći deo bio u senci stabla višnje, ali sam joj videla pogled i zapamtila sam ga, jer je u sebi nosio mir. Kao neka mirna rečica koja teče i zadovoljna je zbog toga.

Ne pati što nije uzburkana i što nije velika, ne mogu sve reke biti velike. Savršeno se nosi sa realnošću. Činilo mi se da je tog trenutka moglo da nestane pola sveta, uključujući i deo ulice u kojoj sedi, ali da se starica ne bi uzrujala. Ona je bila u onom stanju koje nazivaju „zen“ i taj zen nije imao nikakve veze sa recimo senilnošću, već s godinama koje su joj verovatno donele saznanje da je život najlepši kad naučiš da nađeš mir u stvarima koje nemaju mnogo veze sa novcem.

Mogu se opkladiti u Karleušinu jahtu da 90 odsto „najsrećnijih supruga“ teži pogledu ove starice. I mogu one objavljivati na mrežama skupocene poklone svojih predobrih velikodušnih muževa (neko napisa i glupih rogonja), ali kad se u retkim momentima sklone sa mreža, one stoje pred ogledalom i traže pogled starice.

Iako po merilima „novinara“ koji je sklepao ovu „vest“ ja nisam srećna, jer nemam jahtu, moji najtužniji, najočajniji trenuci nisu imali veze sa manjkom novca.

Izgubila sam tatu pre dva meseca, tu bol novac i jahta ne bi mogli čak ni da zamažu. Jahtom ne mogu da uđem na groblje. Ne mogu njega da dovedem na jahtu. Ne mogu jahtom na nebo, po oblacima. Ne mogu jahtom da ga reanimiram. Ne bih bila mirna na jahti, jer nisam mirna trenutno nigde. Kad plačem, nije mi važno da to bude u luksuzu, tako da mi jahta koja se ljuljuška na talasima ni tu ne bi pomogla.

Vratila sam se sa mora pre dva dana, plakala sam kad mi je bilo najlepše, jer sam želela da on može da bude kraj mene da vidi tu lepotu, da ga zagrlim i osetim pod jagodicama kožu toplu od sunca.

Mudraci kažu da je sreća kad nađeš mir na mestu gde trenutno jesi, a to nije uvek mesto sa puno novca. To recimo može biti i bedem na kom sediš, grickaš suncokret i sa kog vidiš tu Karleušinu jahtu na kojoj ona pravi instagram video da te zadivi, jer „srećne žene ne sede na bedemu, već se vozaju na skupocenim jahtama“ i nužno je zadiviti ih.

Kad bih se sad prisećala ko sve sedi po skupocenim jahtama i kako su stigli do tih jahti, mogu samo reći da sam vrlo zadovoljna što kucam ovo za drvenim stolom pod krošnjom drveta, na plaži, kraj mirne reke u kojoj, kad bih se ovog momenta pogleda, bih videla pogled one starice.

Zemlja u kojoj svaka devojka izgleda kao ikona stila, debelo je nesrećna

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

komentara

Klikni da objaviš komentar

  • A otkud to Vi, draga Jovana, znate da ta ista Jelena ne bi bila srećna i bez jahte?
    U redu je kritički se osvrnuti na novinske naslove, ali projektovati svoje stavove o novcu u ovom slučaju na Jelenu, odraz je sopstvenih uverenja i više je reklo o vama nego o Jeleni.
    I ona je prošla kroz vrlo teške periode, i kako ne znamo ništa o tome, poslednje što možemo jeste da sudimo. A u ovom tekstu sam najviše osuda pročitala. Pored vrlo neukusnih komenetara, poput “ševila”, koji su u potpunosti u rangu sa novinski naslovima kome je dotični tekst i posvećen.

  • Postovana Jovana,
    vidim da prozivate novinare, vase kolege, koji su kako kazete otisli “ispod pupka” , a rekao bih i vi sa njima. Koliko je samo kontradiktorna vasa recenica ” Ne bih se bavila Karleusom” a ispod toga pasus i paljba iz svih rafala po toj zeni. Uopste me ne interesuje sta radi doticna ni da li je zaista varala muza, ali iz vaseg clanka videh da se savrseno uklapate u milje novinara “ispod pupka”. Gde je vasa objektivnost kao pravicnog novinara? Kako vas nije sramota da pisete citiram “evo baš na Karleušinom primeru pokazala da nema veze sa mozgom, jer da ima ona se ne bi dve godine ševila sa drugim čovekom, predstavljajući ga svojim ćerkicama kao „čika doktora“. Ponavljam gde je vasa objektivnost? Ako vi zaista verujete tabloidima da je ona svog ljubavnika predstavljala kao cika doktora svojoj deci , to nazalost pokazuje da vi nemate mozga. Svidjali su mi se vasi prethodni postovi, ali sad ste me bas razocarali. Doticnu ne slusam, ali postujem iz jednog prostog razloga, zbog svog izrazitog humanitarnog rada, igrom slucaja je pomogla mom komsiji, a cuo sam da je pomagala i mnogima obolelih od maligniteta, ali o tome nikada necete procitati u novinama jer vi i vase kolege radije birate da na svaki moguci nacin satanizujete ovu zenu i pisete o njenim genitalijama. Mozda vas ovim podstaknem da nekad publici prestavite i drugo lice Jelene Karleuse koje nema veze sa njenom showbiz pojavom i za koje jako mali broj ljudi zna.

1.4K Share
1.4K Share
Share via
Copy link