Magazin Novi Sad

Novosađanin izveštavao uživo iz vodene bujice u Nemačkoj, jedva se sa porodicom izvukao iz poplave

poplave
Foto: Michael Probst, ilustracija

Novosađanin, profesor Goran Radojev preživeo je pravu dramu sa svojom porodicom u Nemačkoj. Naime, profesor koji je u Nemačku otišao na mesec dana kako bi se bavio naukom, našao se u epicentru katastrofalnih poplava. Svoju priiču je podelio na Tviteru a zanimljivo je da su mu se usred panike i bežanja od bujice u nevolji našli Albanke i Bosanci. Ovo je njegova priča:

Odem u Nemačku na mesec dana, da bih se bavio isključivo naukom i budem u središtu velikih poplava. I to u julu. Sledi jedna priča o tome kako je to izgledalo u prethodnih par dana, počninje priču ovaj Novosađanin.

Svakodnevne kiše, a pogotovo neprestani pljuskovi u utorak su za posledicu imale poplave koje nisu viđene u poslednjih 100 godina. U sredu ujutru, profesor (sa kojim radim) mi šalje poruku sa pitanjem da li mi je auto i dalje na mestu?

Nisam shvatio pitanje, sve dok mi nije poslao slike sa autima koji “plivaju” u jednom delu Hagenu. Vidim tada da je jedna mala reka (Volme) pored stana koji smo iznajmili porasla, ali ništa kritično.

Međutim, samo za nekoliko sati nivo je porastao do te mere, da je blizu izlivanja. Dolazi policija, osmatra situaciju, helikopteri nadleću reku. Supruga pita policajca šta da radimo sa autom. Kaže da ga preparkiramo na neku višu tačku u Hagenu. I tako smo i uradili. U povratku (posle 15-20 minuta) vidimo da je situacija sve gora. Voda je sada već na ulicama.

Komšija dolazi da kaže da isključimo sve osigurače, da je podrum pun vode i da će uskoro nestati struje. Zovem profesora. Kaže da dođemo da prespavamo kod njega, sa druge strane reke. Jesmo na četvrtom spratu, ali situacija je svakog minuta sve lošija.

Kažemo deci da spakuju najosnovnije stvari. Sin (6 godina) spakovao sve igračke. Redukujemo malo to i izlazimo iz zgrade. Voda je već došla do ulaza. U jednoj ruci kofer, u drugoj dete i gazimo svi po vodi. Kćerka i supruga uz ivicu zgrade.

Idemo do centra (peške), to nam je najbliži put do profesora. Svuda se čuju sirene (vatrogasci, policija, hitna pomoć). Dolazimo do mosta, da pređemo reku, ali most je već poplavljen. Supruga čuje neki bračni par da pričaju na srpskom. Bosanci. Kažu idite gore uzvodno.

Tamo je drugi most, on je na malo višoj tački. Odlazimo tamo, ali situacija je ista. Most je poplavljen. Pitam jednu devojku-policajca gde možemo da pređemo. Kaže da probamo dole. Tamo smo već bili. Onda ne možete preći, odgovara ona.

Sad već razmišljam o tome gde i kako prespavati (22h je već). Ali i dalje ne odustajemo od toga da nađem most koji je u funkciji. Nailazimo na dve devojke. Pitamo ih gde možemo da pređemo. Kažu, mi ćemo vas odvesti. Poreklom su iz Albanije.

Šestoro nas u autu, pa je zamolila sina da čučne i sakrije se iza zadnjeg sedišta (zbog policije). I dok vozi samo se čuju psovke na trenutno stanje ( i to na tri jezika – “fuck, jebote, sheiße”). Dovoze nas do trećeg mosta. I on je zatvoren.

Pitam policajca da li ima bilo koji most da je u funkciji još uvek. Kaže idite niže, pešački je još u funkciji. Zahvaljujemo se devojkama i napokon prelazimo reku. I tu je voda već blizu ivice. Klincu je sve ovo zanimljivo bilo. Novi doživljaj.

Napokon, stižemo kod profesora, i taman smo legli, kada se čuju sirene za opštu opasnost. Lepa uspavanka. Ujutru se stanje smirilo.

Dolazim do stana, uglavnom se povukla voda. Vidi se da je ušla u zgradu. Ali, nije bilo tragično. Struje nema. I neće je biti danima.

I onda ili naći novi stan ili se vratiti u Novi Sad, dve nedelje ranije. Profesor nam našao stan. Njegova koleginica je na odmoru i ustupila/iznajmila nam njen stan. Nastavljam ipak sa radom na nauci.

Sinoć kada smo prebacili sve stvari u novi stan – seo sam i popio jedno odlično pivo. Napokon.

Sve što vredi odlazi iz Srbije, pa i ova policajka koja je spasavala živote iz poplava 2014.

Čitajte Luftiku na Google vestima

262 Shares
262 Shares
Share via
Copy link