U prvih sedam dana prikazivanja film Toma pogledalo je preko 8.000 gledalaca u Hrvatskoj, čime je, kako tamošnji mediji tvrde, oboren rekord koje je 2011. godine postavio film „Parada“.
Filmski stručnjaci su saglasni da je uspeh filma kojeg je za pet nedelja prikazivanja videlo preko 700.000 ljudi u Srbiji i BiH krajnje impresivan, ali da su brojke iz Hrvatske još značajnije, imajući u vidu da se film prikazuje jedino u nezavisnim bioskopima.
Jurica Pavičić, filmski kritičar i kolumnista iz Hrvatske kaže za Danas da su “brojke „Rana“ iz kasnih devedesetih i dalje nedostižne”, ali da je gledanost filma “Toma” i dalje impozantna imajući u vidu da se on ne prikazuje, recimo u tamošnjem najvećem bioskopskom lancu.
Takođe, gledanost srpskih filmova u Hrvatskoj je pala od kada je prestao biti zabranjeno voće – primećuje Pavičić
– Općenito, brojevi gledanosti srpskih filmova u Hrvatskoj su pale kad je prestao biti zabranjeno voće: srpski je film sada Hrvatima kao i hrvatski, to znači da se ne gledaju ni jedan ni drugi. Što se tiče same gledanosti, ona je tim impresivnija što film igra samo u nezavisnim kinima i u Cineplexxu koji je u Hrvatskoj manji lanac. Ne igra u daleko najvećem Cinestaru, koji je u Hrvatskoj preko dvije trećine tržišta. U nekim gradovima gdje postoji samo Cinestar (recimo, Šibenik, Dubrovnik) dakle, nije ni mogao biti viđen. Tako da su te brojke relativno još uvjerljivije – kaže Pavičić.
On dodaje da „taj rezultat očito pokazuje ono što smo zapravo i znali da je u Hrvatskoj i u doba Jugoslavije postojala publika koja se slušala i voljela tadašnju „narodnu muziku“, premda se ona u Hrvatskoj ni tada nije mogla čuti na radiju i TV, niti je se pušta danas”.
– Ta publika je danas postarija, možda i +60, no očito je još ima dovoljno i očito je Toma Zdravković bio dovoljno jak motiv da ode u kino, gdje se inače stariju publiku rijetko viđa. Također, film je imao i lijep publicitet, dosta se o njemu pisalo, na neki je način podsjetio hrvatske građana na Zdravkovića koji je ovdje bio pao u zaborav, jer je umro usred rata kad su komunikacije bile presječene pa nije bilo nekrologa niti komemoriranja. Naravno, mislim da tomu treba dodati i do da je film naprosto dobar, pa ga je vjerojatno podigla i usmena predaja. – zaključuje Jurica Pavičić.
Na pitanje Danasa kako komentariše to što je film “Toma” najgledaniji srpski film u hrvatskim bioskopima u poslednjoj deceniji, hrvatski reditelj Zrinko Ogresta smatra da su ljudi željni bega od teške stvarnosti i da im ovo ostvarenje to u potpunosti pruža.
– Čini mi se kako su intrigantna osobna sudbina Tome Zdravkovića i njegove pjesme koje i u Hrvatskoj imaju nemali broj poklonika, a sve zaogrnuto slikom vremena prema kojemu su, nakon krvavog rata i svih nedaća u kojima živimo poput potresa ili pandemije, brojni moji sugrađani razvili nostalgičnost, temelji uspješnosti ovog filma u kinu. Ljudi su očito željni bijega od stvarnosti koja nije laka, a filmovi poput „Tome“, koji je usput i vrsno profesionalno izveden, takvu im iluziju ispunjavaju. Makar na dva sata. – konstatuje Ogresta.
Filmskog kritičara Milana Vlajčića, uspeh „Tome“ u kinima nije iznenadio.
– Ništa tu nema čudnog. Kad gostuju tamo srpska pozorišta sa odličnim predstavama, uvek dožive višeminutne ovacije. „Toma“ je izuzetan i privlačan film, on će i hrvatskoj publici pokazati, kao što je učinio i sa našom, da kafanska muzika na ovom delu Balkana nije isto što lom i srča na nekadašnjoj Ibarskoj magistrali. Toga ni tamo više nema, jer čujem od pouzdanih prijatelja da kafane jedva sastavljaju kraj sa krajem. Kraj Zlatnog doba. – ocenjuje Milan Vlajčić za naš list.
Zlatko Crnogorac, istoričar pop kulture primećuje da u Hrvatskoj u poslednjih 30 godina, od nezavisnosti, dominiraju dva žanra – ratni film i art komedija i da muzičko – biografski film kakav je „Toma“ ovde, zaista, donosi nešto novo.
– Hrvatska je u poslednje tri decenije imala ratni film, koji je referirao na devedesete, i art komediju, kao što su „Svećenikova deca, „Kako je počeo rat na mom otoku“ pa čak i „Ustav republike Hrvatske“…Tako da uspeh „Tome“ leži u činjenici da oni nisu imali nikad ovakav film. Jedini biografski film je bilo katastrofalno ostvarenje o Anti Gotovini, pa je logično da su ljudi poželeli da vide drugačiji sadržaj, a u uz to u Hrvatskoj se narodna muzika sluša u svakom obliku i nema prevelike razlike, od Miše Kovača, do Tome Zdravkovića, te je i s te strane logičan uspeh filma „Toma“. – zaključuje Zlatko Crnogorac.
Izvor: Danas
Dodaj komentar