Navršava se dva meseca od kako je apsolvent Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i član grupe STAV Lazar Dinić u pritvoru, pod sumnjom da je počinio krivično delo rušenje ustavnog poretka.
Za to je optužen jer je učestvovao u razgovoru koji je tajno sniman i isto veče emitovan na televizijama s nacionalnim frekvencijama, a potom objavljen u provladinim tabloidima.
Nakon privođenja 14. marta, njegova majka, otac i brat nisu mogli da ga vide desetak dana, što im je kaže, najteže palo. Lazar i petoro članova Pokreta slobodnih građana od tada borave u pritvornoj jedinici zatvora u novosadskom naselju Klisa.
Poručio porodici da oni budu jaki
Zabranjeno im je da komuniciraju jedni sa drugima, ćeliju dele sa devetoro ljudi, svakodnevno ih grizu stenice, a svoju porodicu mogu da vide jednom nedeljno, na pola sata. Lazareva porodica i devojka to vreme moraju da dele, pa svako ima po 15 minuta nedeljno, a na svaku posetu čekaju između tri i pet sati.
„Vreme koje provode u pritvoru se deli na dva dela. Na dane kada su posete i na dane kada se čekaju posete – advokata, porodice, devojaka. Svaki dan se deli na period proveden u ćeliji i period šetanja od sat i po vremena.“ počinje priču Lazareva majka Biljana, nastavnica u školi za decu sa posebnim potrebama, dok muž Aleksandar, sin Jovan i devojka Jelena naizmenično motaju cigarete.
Šta ne stignu da kažu u 30 minuta, pritvorenicima je dozvoljeno da napišu u pismu koje se dostavlja porodici.
„On nam je u pismu poručio da mi budemo jaki, da će on izdržati, da stenice jesu prisutne i da je nenormalno izujedan, ali da mu je to trenutno najmanji problem.“ prenosi sadržaj Lazarevog pisma majka Biljana
Važnije mu da li je ljudima stalo
I dok porodica ima bezbroj pitanja za Lazara, njega najviše zanima jedna stvar – da li je ljude briga, kaže devojka Jelena, studentkinja treće godine smera Komunikologija i odnosi sa javnošću na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
„Najviše mi je to slomilo srce, pogotovo to što su se ljudi odmah ogradili od uhapšenih aktivista. Sve njihove stvari su odstranjene sa fakulteta, stavljeni su na crnu listu i više ne mogu da uđu na blokadu. Ranije sam bila redovna, svaki dan sam bila na fakultetu, ali ga više ne posećujem. Malo sam izgubila i veru u sve to i iskreno mi je muka da budem tamo, a da znam sve što znam. Za mene i moje mentalno zdravlje je bolje da se odstranim od toga i da ne budem tamo.“
Plenum se iz straha ogradio
Na prvom plenumu Filozofskog fakulteta u Novom Sadu posle hapšenja, većina je bila za to da moraju da se ograde „jer su se plašili reakcije Beograđana, koji će se u suprotnom ograditi od njih“.
„Ja sam razumela to ograđivanje od njihovih reči, zato što jesu tu rekli da ne poštuju plenum i to je udarilo na ego. Ali kada su videli mene svima je bilo krivo, jer znaju mene i Lazu kao ljude koji su započeli blokade. Samo sam im rekla da rade šta misle da je najbolje, ali da bih ja volela da dobijem individualnu podršku, u vidu dolaska na protest ili javnog izražavanja podrške.“
Podrška ipak stigla
Ta podrška jeste stigla, ali tek nakon 40 dana, kada je Jelena organizovala protest podrške privedenim aktivistima.
„Većini ljudi koji su u blokadama i imaju tri grama mozga je sada krivo, i vrlo su svesni da su napravili jako veliku grešku što su odmah odbacili te ljude. Ne možemo da kažemo da nije doprinelo to ograđivanje u daljem zadržavanju privedenih aktivista i članova PSG-a, jer je vlast znala da nema studentskog pritiska.“
Lazareva majka dodaje da podrška za Lazara stiže sa svih strana, a najviše znači ona sa lokala, iz mesta u kojem Dinići žive – Bora.
„Naše kolege iz prosvete su se baš angažovale u smislu podrške. Mi smo njemu stalno prenosili to da u rodnom mestu ima podršku i naših kolega, studenata iz Bora i njegovih drugara“, a njegova devojka dodaje gde god ode jedina tema jeste Lazar i da na svakom koraku nailazi na empatiju.
Profesori mu omogućili Danas i Novu
Lazarevi profesori su privedenim aktivistima i studentima omogućili pristup dnevnim novinama Danas i Nova, zbog toga što na pritvorskom televizoru zatvorenicima puštaju samo RTS, Pink i Informer TV, pa porodica Dinić veruje da su do njih stigle vesti o tome da je Evropski parlament zatražio njihovo oslobađanje.
Lazarev otac Aleksandar, nastavnik fizičkog vaspitanja, dodaje da politički pritvorenici nisu drugačije tretirani i da Lazar nije imao problema sa drugim ljudima, koji su vrlo fini i normalni. Vreme provode igrajući domine i druge društvene igre, gledaju televizor i čitaju. Ustaju između šest i sedam, nakon prebrojavanja svakodnevno imaju obaveze, a poslednji Lazarev radni zadatak bio je čišćenje klozeta.
„Pre toga, istrebljivali su stenice iz dušeka i to je bilo jezivo. U jednom dušeku su pronašli leglo sa stotinama stenice.“
Lazareva majka Biljana priznaje da joj je ta informacija posebno teško pala. Ipak, raduje je njen sin mentalno ostao jak, da je vrlo dobro podneo poslednja nepuna dva meseca u pritvoru i što na sve gleda „kao na sociološki eksperiment.“
„Tražio je dva notesa. U jedan piše ta svoja zapažanja a u drugom piše nevenčanoj Jelenici“ uz osmeh priča Biljana.
Donose mu odeću i hranu
Pored notesa, porodica Dinić Lazaru tokom svake posete donosi odeću i domaća jela, jer je hrana koju oni dobijaju u zatvoru „nikakva.“
Lazaru Diniću, Mariji Vasić, Mladenu Cvijetiću, Ladu Jovoviću, Srđanu Đuriću i Davoru Stefanoviću prvobitno je određen pritvor na 48 sati, zatim produžen na 30 dana, pa nakon toga produžen na još 30 dana. Oni i još šest aktivista koji se nalaze van granica Srbije sumnjiče se za pripremanje dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije u saizvršilaštvu, u vezi sa krivičnim delom napad na ustavno uređenje i krivičnog dela pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja.
Izvor: Kompas
Poruke aktivista iz pritvora: Dobre su i stenice, samo da nije SNS
Dodaj komentar