Godinama aktivisti prate i upozoravaju na seču šume na Fruškoj gori. Ovih dana obara se drveće i u blizini lokaliteta Srneći potok – Tatarica, svega nekoliko stotina metara od najstrože zaštićenog područja. Radnici tvrde da je reč o planskoj seči. Ekolozi upozoravaju da upravo zbog zakonskih rupa, Fruška gora ostaje ogoljena.
Na Fruškoj gori, u blizini lokaliteta Srneći potok – Tatarica, ekipa N1 zatekla je posečena stabla. Tik pored parkiranih kamiona.
Radnici kažu – nisu došli nelegalno, unajmilo ih je preduzeće Šume Fruške gore DOO, a seča je “po planu”.
Sagovornik portala N1 tvrdi – samo nekoliko stotina metara dalje počinje najstrože zaštićena zona.
– Kao što vidite oko mene je devastacija i danas, a ja sam prvi put to uočio pre skoro godinu dana, jer sam često ovde dolazio. I onda sam video da su krenuli radovi na ovom putu iza nas. Posle toga su krenula izvlačenja samih stabala i seča šume, a da napomenem samo da prvi stepen zaštite na Fruškoj gori postoji na četiri odsto teritorije nacionalnog parka i levo od mene je tih četiri odsto – kaže Zoran Radović, planinarski vodič.
Tih četiri odsto nazire se odmah iza naslaganih, obeleženih debala u drugom stepenu zaštite – što sugeriše da je seča u ovom području legalna.
I u tom grmu leži zec, smatra aktivistkinja.
– Tu su seče legalne ukoliko su u planovima gazdovanja šumama i u godišnjim izvođačkim planovima. Ja sam to proverila i to zaista jeste planska seča. Mi imamo zapravo jako veliki problem, a to je problem neadekvatnih planova gazdovanja šumama u zaštićenim područjima prirode. Oni su napravljeni tako da se maksimalno eksploatišu – kaže Dragana Arsić iz pokreta “Odbranimo šume Fruške gore”.
Iz pokreta su 2024. godine podneli inspekcijsku prijavu zbog navodne nezakonite seče u prvoj zoni koja je u vlasništvu Sremske eparhije, nakon čega je ona dobila rešenje o privrednom prestupu.
Upozoravali su još tada da desetogodišnji plan gazdovanja iz 2016. ne štiti dovoljno zaštićene zone.
– Godine 2016. je crkva ušla u taj svoj posed i oni su počeli krenuli koncesiovno da gazduju i šumama što znači da unajme firmu da radi za njih, a oni u svoju kasu stave 200.000 evra godišnje. I apsolutno njih ne zanima zaštita prirode, zato ne možemo ni očekivati da javno preduzeće tu nešto radikalno promeni – rekla je Arsić.
Kako bi se ovaj problem iskorenio, treba početi od institucija – pre svega Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode – kako bi se uskladili Zakon o nacionalnim parkovima i Zakon o zaštiti prirode.
Izvor: Moj Novi Sad
Fruška gora ponovo u trci za Unesko – 3 godine nakon upozorenja o seči
Dodaj komentar