Sa pijace u zatvor: Ovo je bila najtraženija roba na novosadskom „Najlonu“ davne ’68.

Novosadska „Najlon pijaca“ važi za mesto gde možete pronaći sve – od igle do lokomotive. Tako je oduvek…

Na jednu interesantnu i simptomatičnu pojavu, na prvi pogled netipičnu za pitome i mirne Vojvođane, podsetio nas je sajt Yugopapir, novinskim tekstom iz 1968.

Novinski tekst prenosimo u originalu.

Svibanj 1968: Tomislav Vojnović, istražni sudac novosadskog Općinskog sada, zatrpan je prijavama i zapisnicima o krijumčarenju i švercu oružja. Lista od 25 okrivljenih Novosađana, za koje je utvrđeno da se bave kupnjom i prodajom pištolja, proširit će se, jer postoje znaci da ima još osoba koje su u trgovini oružjem našle unosan posao. U prostorijama novosadskog sada nalazi se više od dvije stotine zaplijenjenih pištolja.

To je, kako se pretpostavlja, samo mali dio iz privatnog arsenala uvezene robe koja sumnjivim kanalima…

… stiže iz Čehoslovačke u Novi Sad, a zatim se šalje kupcima širom Vojvodine i u neka mjesta na Kosmetu…

Vojvodina je u posljednje vrijeme postala pogodna za šverc mnogih artikala, a sad su pištolji najtraženiji i najskuplji proizvodi.

Kupoprodajom se bavi čitava mreža Novosađana. Kad se prikupe svi dokazni materijali – a to bi, po riječima istražnog suca Vojnovića, moglo biti za mjesec dana – u Novom Sadu održat će se proces.

Na novosadskoj tržnici ili, kako je stanovnici toga grada zovu, „najlon pijaci“ na Temerinskoj cesti, pištolji su se još nedavno prodavali kao krumpiri.

„Glavni čovjek“

Izvjesne osobe (lako je prepoznati da se bave sumnjivim i nedopuštenim poslom) prići će vam tek onda kad ocijene da ste zaista ozbiljan kupac. Predložit će vam cijenu, reći marku i kalibar pištolja, a onda će vas uputiti na „glavnog čovjeka“. Na vama je da izvadite novčanik i platite, ali da nikome ne spominjete osobu koja vam ga je prodala.

No, ako imate dozvolu, onda će vam reći da jednostavno potražite izvjesnog Tošu Vasiljevića, muzičara bez angažmana, i on će se pobrinuti da u Čehoslovačkoj od znanaca, koje je imao u miliciji i u trgovinama, kupi pištolj otprilike za 15 do 20 tisuća dinara, a da ga vama proda za 80 do sto tisuća starih dinara.

Kako će on to izvesti? Hoće li imati neprilika? To je briga Toše Vasiljevića i njegovih suradnika.

Prije nego što ispričamo kako Tošo „operira“ i kako se taj nezaposleni muzičar, rođen u Turcima kod Čačka 1928. godine, prekvalificirao u biznismena, spomenimo imena nekih osoba koje su iz Čehoslovačke donosile pištolje i koje su mađarski i jugoslavenski pogranični organi uhvatili na tom nedopuštenom poslu.

Ljubica Nikolić kupila je pet. Mira Dan 9, Ivanka Nikolić 6, Anđela Jovanović 6 pištolja i 125 metaka, Marija Predin 9, Roza Manojlović 10, Stojanka Dumitrov 8 pištolja i 125 metaka, Danilka Vladović 10 pištolja i 25 metaka, Ana Kiš 4 pištolja itd.

To je samo djelomična lista ženskih kupaca. Žene su bile angažirane zbog toga što su glavni organizatori posla bili uvjereni da ih pogranični organi neće pregledati, a one su vješto preko granice donosile pištolje pričvršćene o pojase ispod širokih suknji.

U sudskim spisima mogu se pročitati imena trgovaca: Branislav Kiš, koji je donio sedam pištolja, Petar Mišković 11, zatim Miroljub Simonović, Strahinja Jovanović, Mijal Gulevski, Ivan Kalanjoš, Stevan Ignjac, Imre Bogdan i drugi koji su trgovanjem oružjem došli do visokih zarada.

Svi su oni okrivljeni da su od rujna prošle godine do početka travnja ove godine nabavljali veće količine pištolja u Čehoslovačkoj, a zatim ih prodavali u Novom Sadu i okolnim mjestima.

Suci će u odmjeravanju kazne primijeniti član 226 KZ koji za takvu rabotu predviđa novčanu kaznu do 100.000 starih dinara, odnosno tri godine zatvora. U nekim slučajevima vjerojatno će se primijeniti i oštrije kazne, osobito na organizatore posla. Jedan od njih bio je i Toša Vasiljević. Prilikom izviđajnog postupka ispričao je kako je došao na ideju da kupuje i tko ga je opskrbljivao oružjem. Evo isječka iz njegove „ispovijedi“.

– Čuo sam prije dvije godine da su neki ljudi iz Bačkog Jarka putovali u Čehoslovačku i da su jeftino kupili pištolje. Ja sam još prije namjeravao kupiti pištolj. I odlučio sam da otputujem – kaže Toša Vasiljević.

Mnogobrojne prijave

– Napunio sam torbu namirnicama: čokoladom, kakaom, kavom, konjakom, „vegetom“ i još nekim namirnicama, koje sam prodao. S dobivenim novcem otišao sam do Beča i ondje kupio ženskih odjevnih predmeta. Prodao sam ih u Bratislavi i Brnu. Tako sam putovao tri puta, a četvrti put kupio sam uz ostalo pištolj marke „Zbrojevka“, kalibra 6,35 milimetara. Od tamošnjih vlasti dobio sam odobrenje da ga mogu odnijeti kući. Prodao sam ga za 20.000. Onda sam opet putovao i kupio šest pištolja ljudima koji su mi u Novom Sadu dali dozvolu za nabavku oružja… Za svaki prodani pištolj dobivao sam 50.000 starih dinara.

Verojatno se nikad neće tačno saznati koliko je oružja ilegalno doneseno u zemlju.

Samo jednom prilikom, kad se Toša Vasiljević vraćao iz Čehoslovačke s „Mercedesom“ i suradnicima, pogranični organi našli su kod njih 16 pištolja. Tada se klupko i počelo odmotavati. Stigle su i prijave iz mnogih milicijskih stanica, jer su milicioneri zapazili da se u vojvođanskim selima trguje oružjem.

Isplati se i kazna

Sekretarijat unutrašnjih poslova AP Vojvodine, u suradnji s upravom carina, počeo je akciju za otkrivanje i suzbijanje ove pojave koja je uzela velikoga maha. U Novom Sadu u posljednje su se vrijeme očito pooštrili kriteriji pri izdavanju dozvole za nabavku i nošenje oružja, ali se zato, s druge strane, znatno povećao broj švercera oružja. Kupovina oružja u Čehoslovačkoj i preprodaja u Jugoslaviji postala je pojedincima isključivo zanimanje.

– To su uglavnom osobe što su se i prije bavile švercom, a kupovale su i prodavale robu koja se u određeno vrijeme na tržištu dobro prodavala – kažu u pokrajinskom SUP-u u Novom Sadu. – Svi su se oni još prije ogriješili o propise. Iako su već bili novčano kažnjavani, kazne nisu utjecale na smanjenje opsega poslovanja. Jer, kako kažu u Novom Sadu, samo za jedan pištolj može se dobiti sto tisuća starih dinara. Ako na jednom putovanju čovjek iz Brna ili Bratislave donese u Novi Sad deset pištolja, čista je zarada do milijun dinara!

Šverceri se, kao i uvijek, koriste konjunkturom. Putuju u ČSSR otpremajući robu koja tamo ima prođu, a kupuju pištolje kakvih nema dovoljno na našem tržištu, pa ih onda ilegalno preprodaju i zarađuju.

Kao i uvijek u takvim prilikama, pojavi se može najbolje suprotstaviti ekonomskim mjerama: legalnim uvozom poznatih čeških pištolja za građane koji za to imaju dozvolu. Samo to će razoružati „naoružane turiste“ koji sada putuju od Brna do Novog Sada.

One što ipak ustraju u svojem poslu i nabavljaju oružje ljudima koji za to nemaju dozvolu, valja od toga odvikavati maksimalnom primjenom odredaba KZ-a, a ne samo novčanim kaznama (takve kazne – s obzirom na zarade – njima se često isplate). Jer, riječ je o specifičnoj „robi“ – o oružju, koje se u čitavom svijetu specifično i tretira.