Na sredini Pulskog zaliva i manje od dva kilometra vazdušne linije od Arene, nalazi se ostrvce Sveti Andrija – jedino pravo ostrvo u zalivu koje nije ni mostom ni nasipom spojeno s kopnom. Nakon gotovo dve godine zabrane pristupa, Sveti Andrija je ponovo otvoren za javnost. Naime, zabrana je bila uvedena 2023. pre svega zbog bezbednosnih razloga, jer je Brodogradilište Uljanik decenijama istočnu obalu ostrva koristio kao – skladište, piše Pun kufer.
Brodogradilište je sada uklonilo teške sekcije brodova i betonske blokove, a pulsko komunalno preduzeće bacilo se na čišćenje ostrva, uklanjanje rastinja i probijanje puteva, jer je ostrvo bilo potpuno zaraslo. Iako se sada može posetiti, iz Grada Pule upozoravaju da svi zainteresovani to čine na sopstvenu odgovornost. Osim što je teren nepristupačan i obrasao u trnje i rastinje, mestimično je i vrlo nestabilan, pun rupa i skrivenih bunara, pa će tetanus i izvrnuti zglobovi sigurno još neko vreme ostati njegovi glavni „suveniri“ neopreznim turistima.
Slojevi istorije
Ali osim decenija industrijskog zanemarivanja, Sveti Andrija beleži i mnogo zanimljiviju istoriju i čuva vredno kulturno nasleđe. Na njemu se nalaze ostaci crkvice iz 6. veka, po kojoj je ostrvo i dobilo ime. Ono kolokvijalno, Franz, dobilo je zbog tvrđave koja je na njemu sagrađena u 19. veku kao deo austrougarskog fortifikacionog sistema u zalivu – Küstenfort Kaiser Franz I.
Tvrđava Kaiser Franz I. izgrađena je na ostacima starijih utvrđenja na ostrvu. Još sredinom 17. veka Mlečani su počeli da grade utvrdu prema nacrtu francuskog vojnog inženjera Antoinea De Villea. Početkom 19. veka, u doba Napoleona, na njenom mestu sagrađena je privremena, „poljska“ tvrđava u obliku slova „M“ – Fortezza di Napoleone.
Tridesetih godina 19. veka Austrija je, u okviru svog fortifikacionog projekta osmišljenog da čuva najvažniju luku Monarhije, najpre obnovila poljsku tvrđavu, a potom unutar njenih zidina podigla i kružnu tvrđavu, odnosno artiljerijski toranj.
Godine 1841. izgrađen je novi sistem opkopa, nekoliko godina kasnije i novi pokretni most, a 1868. izgrađena je baterija s trideset artiljerijskih položaja. U Prvom svetskom ratu tvrđava je prenamenjena u kasarnu i skladište municije i nafte, da bi kasnije u njoj Uljanik držao mašine i mašinsku opremu.
Čišćenje i raskrčivanje tek je prvi deo uređenja ostrva. Na njemu sigurno u skorije vreme neće biti sadržaja koji zahtevaju infrastrukturu, jer je naravno na ostrvcu nema, ali uređene staze bez opasnosti od povreda, koje vode do dragulja fortifikacione arhitekture, bez sumnje će privući ljubitelje istorije i malo drugačijih šetnji.
Izvor: Nova.rs
Dodaj komentar