Jugoslovenski i hrvatski novinar i publicista Viktor Ivančić objavio je na Portalu Novosti novu kolumnu pod nazivom „Welcome ti Jasenovac“.
Kolumnu prenosimo u celosti.
Nemojte pogrešno da me razumete: vi zauvek živite u mojoj memoriji, kao i u memoriji srpskog naroda. Ali ako se ja sad uputim u svoju memoriju sa namerom da vas nađem, ogromne su šanse da ću da zalutam. A onda smo džaba krečili.
From: [email protected]
Poštovani gospodine predsjedniče, dragi Aleksandre,
Mi, žrtve Jasenovca, sa šokom i nevjericom smo primili vijest da su Vam ustaške vlasti u Zagrebu zabranile posjetu našem stratištu, iako ste jasno dali do znanja da je taj posjet trebao biti isključivo privatne naravi. Konsternirani smo, jer smo smatrali da je tako nešto u današnjoj demokratskoj i antifašističkoj Evropi nemoguće. Dobro je rekla naša premijerka, gospođa Brnabić, da se radi o najvećem skandalu u historiji čovječanstva.
Nama, žrtvama Jasenovca, to je kao da smo po drugi put pogubljeni, da smo iznova položili živote na oltaru Otadžbine, Republike Srbije. Još jednom se pokazalo, nažalost, da je današnja Hrvatska produžena ruka nacističke NDH, gdje za Srbe nema mjesta, bili oni živi ili mrtvi.
Istovremeno smo Vam neizmjerno zahvalni, gospodine predsjedniče, zbog nepokolebljive brige koju pokazujete za nas i Vaše vjere da i mi, mučki ubijeni Srbi, možemo dati svoj doprinos izgradnji slobodne i prosperitetne Otadžbine. Kada ste izjavili da ste u Jasenovcu htjeli položiti jedan cvijet u spomen na našu žrtvu, to nas je razgalilo kao da je u pitanju cijela kita.
Uvjeravamo Vas da među nama, žrtvama Jasenovca, uživate najsnažniju podršku, dragi predsjedniče. Spremni smo odano slijediti Vaš put i Vaše napore u vraćanju dostojanstva srpskome narodu, te pomoći koliko god je to u našoj moći. Računajte da je među nama više od sedamsto hiljada onih koji bi radosno prihvatili članske iskaznice SNS-a. Skepsu bi možda iskazalo tek par hiljada Roma, Židova i komunista, ali oni su u korpusu jasenovačkih žrtava ionako u uvjerljivoj manjini.
Smatramo da je neophodno da se susretnemo i dogovorimo aktivnosti u tom smjeru. Stoga Vas, imajući u vidu nesretne okolnosti – da je Jasenovac i dalje na teritoriju Hrvatske, čiji Vam režim onemogućuje pristup – najljubaznije pitamo: da li biste bili voljni da se s nama, žrtvama Jasenovca, sastanete na nekoj drugoj lokaciji, kad to već ne može biti na mjestu našeg stradanja?
Uz izraze najvećeg poštovanja,
Žrtve Jasenovca
From: [email protected]
Draga braćo, srpski velikomučenici,
Hvala vam što ste se javili i prepoznali našu plemenitu borbu za srpske državne i nacionalne interese. Radi toga najpre želim da vam kažem: zauvek ćete živeti u memoriji srpskog naroda! Ja, Aleksandar Vučić, lično ću se pobrinuti da vaša žrtva nikada ne bude zaboravljena! Ništa me neće pokolebati u borbi protiv onih koji bi da prekrajaju istoriju i da vas izbrišu iz naših sećanja, a znate i sami da je takvih mnogo, da ih sad ne nabrajam.
Uopšte ne želim da trošim reči na sramotni postupak ustaškog režima iz Zagreba. Neka oni rade svoj posao, neka falsifikuju istorijske činjenice, neka prete silom. Neće im to pomoći, verujte. Jer preživeće srpski narod, i to ne samo zahvaljujući meni, već i zahvaljujući vama, koji ste nesebično umirali za njega. Naposletku – šta vredi život ako nije okončan smrću za Otadžbinu? Vaše smrti su temelj besmrtnosti srpskog naroda.
Zahvalan sam vam na podršci i znajte da nisam ni na trenutak sumnjao u nju. Štaviše, ja sam je i konstruisao. Potpuno ispravno ste konstatovali da je moj strateški i dugoročni cilj da i vas mrtve u što većoj meri uključim u politički život. U ovim teškim momentima opšte krize, svetskog rata i kataklizme, stalno to ponavljam, najvažnije nam je narodno jedinstvo, a tu pre svega mislim na jedinstvo pokojnih i živih.
Zato sam i hteo da u Jasenovcu, nad vašim mučeničkim kostima, nad tim nepresušnim resursom, položim jedan cvet, ako ne i celu kitu, jer to ima neku simboličku snagu. Ako ne može tamo, ako sledbenici NDH to silom sprečavaju, rado ću se sa vama sastati i na drugom mestu. Samo gde? Imate li neki predlog?
Srdačan pozdrav,
Aleksandar Vučić
From: [email protected]
Poštovani predsjedniče,
Beskrajno Vam hvala na razumijevanju i dobroj volji. U svom mejlu ste, kao i mnogo puta do sada, naglasili da srpske žrtve zauvijek žive u memoriji srpskog naroda. Ne bi li onda – kako bismo zaobišli prepreke koje ustaški režim postavlja pred naš susret – najpraktičnije bilo da nas posjetite u vašoj memoriji?
Napominjemo da nama odgovara bilo koji termin i da smo spremni prilagoditi se Vašim državničkim obavezama i itinereru.
S najvećim poštovanjem,
Žrtve Jasenovca
From: [email protected]
Draga braćo,
Vaš predlog je konstruktivan i logičan, ali, bojim se, neostvariv. Priroda mog posla dovela me u dosta zategnute odnose sa ličnom memorijom.
Da bih se realizovao kao istorijska ličnost, morao sam da zanemarim ličnu istoriju. Svako nosi svoj krst, a moj je da sam u procesu stalnog negiranja sebe od juče. Ako sam danas, na primer, proevropski liberal i demokrata, lakše mi je kad se ne sećam da sam juče bio četnik; ako danas propovedam mir, bolje je da se ne sećam da sam još juče huškao na klanje i rat. Odgovornost da vodim srpsku državu i srpski narod tera me da budem trajnodanašnji i večnosadašnji, odnosno da se distanciram od sećanja, koja bi me mogla samo ometati u radu.
Nemojte pogrešno da me razumete: vi zauvek živite u mojoj memoriji, kao i u memoriji srpskog naroda. Ali ako se ja sad uputim u svoju memoriju sa namerom da vas nađem, ogromne su šanse da ću da zalutam. A onda smo džaba krečili. Imate li možda neki drugi predlog?
Srdačno,
A. Vučić
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Poštovani,
Do mene je slučajno došla vaša prepiska preko koje pokušavate pronaći mjesto međusobnog susreta. Stoga sam slobodan ponuditi vam pomoć.
Ako s jedne strane Vlada Republike Hrvatske zabranjuje g. Vučiću dolazak u Jasenovac, što smatram sramotnim postupkom, a s druge je strane g. Vučiću njegova memorija nepoznati teren, te nije siguran da će tamo pronaći jasenovačke žrtve, rado bih vam prepustio svoju kolumnu kao mjesto mogućega susreta. Bez naknade, naravno. Bila bi mi čast da predsjednik Republike Srbije posjeti žrtve Jasenovca u mojoj kolumni.
Napominjem da za to nikome nisu potrebni pasoši. Nema granica, carina, policije ni diplomatskih protokola. Ja ću se pobrinuti za piće i zakusku.
Srdačno,
Viktor Ivančić
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Poštovani g. Ivančić,
Hvala vam na velikodušnoj ponudi, ugodno smo iznenađeni. Prije nego što se izjasnimo, imamo jedno tehničko pitanje: može li preko sedamsto hiljada nas da stane u vašu kolumnu?
Srdačno,
Ž. J.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Bez problema. To je širokoumna kolumna i ima prostora za sve. Ukoliko, pored srpskih žrtava, odlučite povesti Židove, Rome i hrvatske komuniste, bit će dobrodošli.
V. I.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Evo i sa moje strane tehničkog pitanja: hoće li u vašoj kolumni moći da se snimi i ovekoveči naš susret? Ja sam imao nameru da povedem svega par kamera, TV Pink, RTS i slično, i samo par stotina novinara naših nezavisnih tabloida, pošto bi to ipak bila privatna poseta.
A. V.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Bez problema. San je svakog novinara da mu kolumna osvane na stranicama Informera.
V. I.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Da li bi onda vi, g. Ivančiću, prisustvovali tom susretu i u kom svojstvu?
A. V.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Kako god vi hoćete. Prilagodit ću se vašim željama. Mogu nazočiti tome povijesnom događaju, a mogu se i skloniti i ostaviti vas na miru. Ako vam je po volji da prisustvujem, mogu tu biti u svojstvu Pupovčevog plaćenika. Budući da moja kolumna izlazi u zagrebačkim Novostima.
V. I.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Bože dragi, jel može išta na ovom svetu da se rešava bez Pupovca?
A. V.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Gospodin Pupovac se u više navrata sastao s nama i svaki put je to bilo izuzetno korektno.
Ž. J.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Dobro, dobro, nemam ništa prov. Samo komentarišem usput… I kad onda da se nađemo?
A. V.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Pa našli smo se. Već smo neko vrijeme svi okupljeni u kolumni i lijepo se družimo. Možete još položiti cvijet, ili čak cijelu kitu, te da se dostojanstveno i u svečanoj tišini raziđemo.
V. I.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Što? Znači već gotovo?… Mi, žrtve Jasenovca, nemamo utisak da se išta značajno dogodilo.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
I mene proganja sličan osećaj. Ovo je daleko ispod mojih očekivanja.
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
I plus svega smo gotovo sigurni da nas je g. Ivančić izmislio! Jer je, realno gledajući, potpuno glupo da žrtve Jasenovca mejlom komuniciraju s predsjednikom Republike Srbije. Da ne spominjemo idiotizme koji su nam stavljeni u usta: da smo odani politici g. Vučića, da smo maltene žrtvovali živote za nju, da ćemo svi uzeti članske iskaznice SNS-a… Sramota!
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
G. Ivančiću, jel to istina?! Da li ste vi uopšte pri sebi?! Pa jel normalno na taj način manipulisati sa ubijenima u logoru, čoveče? Jel normalno srozati se tako nisko da eksploatišeš i prostituišeš žrtve najveće ratne tragedije?
From: [email protected]
To: [email protected]; [email protected]
Nije.
Dodaj komentar