Da li neke žene u bajkama rade ili samo čekaju princa?

Šta nam poručuju bajke? Budi lepa, sedi i čekaj da se pojavi princ na belom konju.

Bila jednom jedna žena, koja je provela život u iščekivanju princa na bijelom konju. A onda se on pojavio i živjeli su srećno do kraja života. Bajke koje smo navikli čitati djeci prije spavanja u kratkim crtama izgledaju tako. Kako bi provjerila koliko su zapravo poražavajući brojevi jedna majka je odlučila sa svojom ćerkom posjetiti odjeljak dječijih knjiga u biblioteci i prebrojati sve.

Od svih knjiga na policama, samo 3 nisu imale muške likove. Čak 76 ih je bilo bez žena, a u 141 žene nisu imale pravo glasa, već su se samo spominjale. Kada su poželjele provjeriti koliko je to knjiga u kojima žene imaju ambiciju, cilj i interesovanja mimo čekanja princa, ostale su sa nekolicinom knjiga na polici, jer su sve ostale predstavljale tipične princeze bez smisla života, dok se princ ne pojavi.

“Ali, šta ako ja želim ići na Mars, imate li neku knjigu”?

Pitanje je djevojčice, koja je sa punim pravom zapitala se isto što bi i mnoge majke širom svijeta mogle.

Šta ako želite svoje ćerke odgajati kao snažne, sposobne i hrabre žene? Odgovor su pronašle autorke knjige “Priče za laku noć za buntovnice” koje su predstavile 100 afirmativnih priča o ženama koje su mijenjale svijet. Izumiteljice, naučnice, uspješne žene iz različitih oblasti koje su istrajale u tome da pokažu kako su žene sposobne da rade sve što i muškarci. Zato što je bilo previše Pepeljuga, Snježana sa patuljcima i Uspavanih ljepotica. Vrijeme je da se sve majke probude i shvate zašto je važno pričati inspirativne priče o hrabrim ženama.

Od svih knjiga na policama, samo 3 nisu imale muške likove. Čak 76 ih je bilo bez žena, a u 141 žene nisu imale pravo glasa, već su se samo spominjale.

Od ranog djetinjstva djevojčice imaju manjak samopouzdanja, a sve uslijed toga što su poučene primjerom da tako treba biti. Da su one te nježnije, ljepše i naivnije i da se neće snaći u svijetu, dok ne dočekaju princa. Slušanjem takvih priča svako veče neminovno je da počnu vjerovati kako je jedino tako moguće živjeti. Međutim, ako promijenite priču i ponudite im prave, životne priče, omogućićete im razumno odrastanje i shvatanje svojih mogućnosti i potencijala.

Žene su mnogo više od dotjeranih princeza koje ne znaju kuda ići dok se kompas u vidu muškarca ne pojavi. Zato je krajnje vrijeme da prestanete sa takvom ustaljenom praksom čitanja bajki koji dodatno umanjuju vrijednost žene, jer ako su u više od stotinu knjiga one samo spomenute, bez da su progovorile, onda vam je jasno šta to znači i za društvo.

Od ranog djetinjstva djevojčice imaju manjak samopouzdanja, a sve uslijed toga što su poučene primjerom da tako treba biti. Da su one te nježnije, ljepše i naivnije i da se neće snaći u svijetu, dok ne dočekaju princa.

Glas žena može i treba da se čuje, a hrabre i samostalne žene se razvijaju već od djetinjstva, kada sve što radite sa njima utiče na stvaranje slike stvarnosti i podjele uloga. Djevojčica koja sluša svakodnevno bajke o princezama koje čekaju spas, vjerovaće da treba čekati i kada odraste na nekog hrabrog, muževnog i sposobnog muškarca koji će joj pokazati kuda da ide, šta da radi i kako da se ponaša. Ona koja sluša priče o realnim ženama, koje su uspjele, same i uporne, jer su sposobne, a ne uz pomoć muškarca, vjerovaće da i sama može isto. A uostalom ko je rekao da ne može?