Kolumne Magazin

„Šefe, koji ti je vrag?!“: Vučić o planu kako dovesti milijardu Kineza i sto miliona Rusa u Srbiju (VIDEO)

Predsednik Srbije zajapurio se i uzbudio pri elaboraciji svog genijalnog plana za razvoj srpskog turizma u periodu posle vakcinacije. Evropa planira da zabrani slobodno kretanje unutar EU onima koji su se vakcinisali kineskom i ruskom vakcinom, bar prema poslednjim najavama, a Vučić poput Proke Pronalazača, ima ideju kako privući novac ogromnog broja turista iz “medicinski” izopštenih delova sveta sada kada im EU zatvara svoja vrata.

Prvo se mora reći da je potpuno suluda najava iz Evropske komisije da će ljudi koji nisu primili vakcinu odobrenu od Evropske agencije za lekove biti onemogućeni da slobodno, bez karantina i testova, putuju Evropom. Kinezi su nekoliko godina bili vodeći turistički posetioci na planeti, željni nakon decenija siromaštva i zatvorenosti da upoznaju svet oko sebe.

Da li je EU sigurna u ovu nameru? Da li joj se isplati da taj tržišni potencijal odstrani kao nepotreban? Tu su i Rusi, kao i druge mnogoljudne zemlje sveta koje su u svojim društvima omogućili imunizaciju Sinofarm ili Sputnjik Ve vakcinom.

Da se svet ponovo deli jasno je i iz sastanka koji je Bajden održao sa najvišim predstavnicima vlasti Japana, Australije i Indije. SAD traži saveznike u kineskom dvorištu, pokušavajući da stane na put rastućoj kineskoj dominaciji.

Vučić je našao račun i za nas, mučenike od 6 miliona koji i sami gledamo kuda ćemo bežati kada otvore granice, kako da izvučemo koju kintu iz tog potencijalno ogromnog tržišta. Živeo sam u Kini i imao bih svašta za reći, kako pozitivne, tako i negativne strane ondašnjeg društvenog, kulturnog i ekonomskog obrasca.

Činjenica je da ih prve komšije ne vole, po tom merilu su nam Kinezi sigurno braća. Nema greške. Lokalci u Vijetnamu ih ne gotive kao turiste, video svojim očima, niti Kmeri u Kambodži, iako su svesni da im oni donose ogroman finansijski prihod samo od smeštaja koji iznajmljuju. Moram priznati da mi je ta vrsta diskriminacije i mržnje na neki način zasmetala poput naše balkanske zle krvi.

Smejali smo se, mi drugari u Kini tada, videvši da su pileće nogice delikates koji se gricka na ulici poput sladoleda, kifle ili grisine kod nas. Kroz šalu smo dobili ideju da je super priča izvoziti pileće nogice iz Srbije za Kinu, ali je „plan“ otpao kada smo se prisetili koliko ima Kineza, koliko nas nema, te koliko takvih nogica bi morali da imamo za jedno takvo tržište.

Mi smo se smejali, a onda se pojavio Palma i više nije bilo smešno. Dobro jeste, kada ga je Mićko onomad “pocepao” sa imitacijom.

Onda smo pokušavali da sklopimo priču sa lokalnim prijateljima, kako privući i dovesti Kineze turistički u Srbiju, jer je poznato koliko im je loš pasoš, te od Evrope mogu samo u Srbiju, Rusiju i Belorusiju bez vize. Jednu ekipu mladih Kineza upoznao sam u centru Beograda, a svoju rutu po Evropi su upravo tako koncipirali – visa free.

Većini je, ne i najbogatijima, svejedno da li je u Rimu ili Beogradu, oni žele da vide Evropu kao kontinent, drugu kulturu i civilizaciju. Da osete i vide da postoji i nešto drugo, iako nije sjajno i bajno. To jeste naša šansa, ali ako odigramo dostojanstveno, ljudski uz obostranu korist, a ne da kao i uvek skidamo gaće kako ko naiđe sa kintom.

Mislim da smo svi primetili broj kineskih turista na ulicama u periodu pre pandemije. Dakle ima zainteresovanih, i te kako.

Ali ne treba zaboraviti ni našu sramotu kada su naši ljudi zazirali od Azijata na početku priče o koronavirusu, iako im je strah nekakvo opravdanje, ako se može pronaći, za diskriminaciju.

Sada je presvetli Aleksandar Vučić, poput Palme, došao na „inovativnu“ ideju. Kako je lepo napravio demagošku bajku za svoje glasačko telo koje u njemu vidi strogog, al pravednog, sposobnog i neumornog lidera neke nove Srbije.

On gledaoce Pinka uverava u svoje fantazije kao da su svi ti turisti već spakovali kofere i samo čekaju da mi kupimo sve te, avione, kamione, da izgradimo autoputeve do kraja da bi imali kuda da ih prevezemo, kad već nemamo aerodrome u svakom regionu.

Priča priče za stanovništvo koje nije videlo ništa dalje od Crne Gore, Bosne ili Grčke za života. Ima i onih takozvanih svetskih tipova, kojima je uspeo da ispere mozak, a koji svoju penziju dobijaju od “preko grane”. Nažalost, tim ljudima može da kaže šta mu je volja, pa i to da smo „izgradili više auto-puteva od Nemačke“. Sačuvaj me bože.

Ta jeftina kopija naprednjačke energetske bombe po uzoru na Zorana Đinđića i dalje pije vodu ovdašnjem glasaču koji ne konta da je prošlo deset godina od kada su ovi zajahali, a i dalje klati glavom na pomen onih žutih lopova. Neka nam je isti taj bog u pomoći sa nama ovakvima i ovakvim političarima, stručnjacima i ostalim prodavcima magle po akcijskim cenama.

Pravilo po Vuku, postalo je pravilo po Vulinu: Piši kao što je napisano, čitaj kao što Vulin govori

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

220 Shares
220 Shares
Share via
Copy link